beats by dre cheap

6. 11. 2010. – 6. 11. 2012.


Dvije godine su otkako je moja mama otišla sa ovoga svijeta. Danas, dok sam se spremao da joj odem na mezar, sjetio sam se njene omiljene pjesme od Tereze Kesovije i da je u jednom periodu svoga života ličila na poznatu pjevačicu. Meni je uvijek bila ljepša od nje, al' Tereza je Tereza, pa su joj sličnost s njom pripisivali kao dodatnu, pozitivnu osobinu. Ona se, po svom starom dobrom običaju, diplomatski zahvaljivala i osmjehivala, no znam da nije marila za to. Bilo joj je bezveze udijeljivanje komplimenata te vrste, kao i meni... Nešto razmišljam, sad mi pade na pamet... Mislim da sam ja pokupio od nje tu osobinu, da se smijem, i kad mi se ne smije, da se zahvaljujem, i kad ne mislim da se treba zahvaljivati. A, sve da bi se širila pozitivna, a ne negativna energija. Vjerujem, nadam se, da će joj veliki zalog na Danu Vjere biti to što neki ljudi dan-danas, dvije godine poslije, zaplaču kad se sjete da je više nema među nama. Nedostaje im njen osmijeh, uvijek iskren, čak i kad je bio diplomatski, kako ga ja atribuiram.

 

Dakle, nije riječ o licemjerju, nimalo. Ako je ko znao sasuti u lice drugome što mu nije milo čuti, onda je to bila moja rahmetli mama. No, činila je to samo kad se pređe granica i kada komunikacija uđe u onaj prostor u kojem se, valjda, trebaju donijeti neke važne odluke, koje će usmjeriti živote, međuljudske odnose u porodici.

 

Da, da, moja rahmetli mama je bila pozitivna osoba, ali je također znala reći ono što bi malo ko imao hrabrosti da kaže.

 

O onima koji su otišli sve najbolje, je li? Naravno! Ipak, ne mislim da ne govorim nešto loše o mojoj rahmetli mami ako kažem da o „nekim stvarima“ nikada nije govorila, ni diplomatski ni direktno. Zapravo, uvijek sam sumnjao u njenu ljubav prema tati. Poštovanje, odanost, timski rad s njim, bili su neupitni. No, nisam siguran da je ona njega voljela kao on nju. (A, kako je samo moj stari nju volio, i kako je samo beskomprisan bio u ljubavi prema njoj...) I nisam siguran da li je jednu od njoj omiljenih pjesama Tereze Kesovije pjevala misleći na mog rahmetli starog ili nekog drugog. Činjenica je, ipak, da je snaga njenoga duha naglo počela da slabi nakon tatinog odlaska sa ovoga svijeta. Prva, od dvije godine koje je živjela poslije njega, bila je ispunjena njenim suzama za tatom, bila je neprepoznatljiva. Bolest u drugoj godini bila je logičan slijed... Da, otišla je za njim. Svi koji su je dobro znali to tvrde.

 

Da li je moj tata mojoj mami bio „san i zbilja jedne žene“? Od nje nećemo čuti odgovor na to pitanje. Slušam sad, dok pišem, njenu omiljenu pjesmu i nalazim da jeste, da je moj rahmetli otac bio mamin grijeh upravo na način opisan u pjesmi „Ti moj si grijeh“ Tereze Kesovije.  

 

Neka joj je rahmet.


Ponuda koju ne možete odbiti
http://plavitalas.blogger.ba
06/11/2012 19:50