beats by dre cheap

Stražari moga svijeta I

[i]Dragi čitaoci ovoga bloga. U nekoliko nastavaka, prenosim vam tekst koji sam napisao u nastojanju da izrazim koja i kakva muzika je odigrala kljucnu ulogu u stvaranju moga svijeta. Tacnije, muzika je gradila bazicno jezgro iz koje isijavaju adlerove misli i osjecaji, što s vama želim podijeliti. Nije riječ o strateški osmišljenom muzičkom obrazovanju. Kao što ćete vidjeti, sve je to nekako prilično haotično, nagomilano, ali meni veoma drago. U zagradama su pjesme i kompozicije koje mi puno znače. Nadam se da će ih postovi koji slijede bar malkice reinkarnirati u vasim srcima i glavama. [/i] Najprije, evo vam jedna [url=http://s20.yousendit.com/d.aspx?id=3LD3EDN95ETF62IJJGE677A78K]pjesma[/url] Moje prve reakcije na note, bile su praćene suzama zbog teških sudbina partizana, o kojima mi se pjevalo dok su me uspavljivali (Konjuh planinom). Težu melanholiju u meni su izazivala i prelijepa sijela, pravi mali komšijski koncerti, koji su se svojevremeno organizirali u našem stanu, skoro jednom sedmično. Čika Izo, koji je prebirao po gitari kao po harfi, i moja mama, koja je prekrasnim glasom interpretirala Isovića, Imamovića, Bebu Selimović, te izvođače crnogorskih muzičkih statusnih simbola (Još ne sviće rujna zora, Razbolje se zorna Zorka, Montenegro), bacali su u sevdah pola kućnog savjeta. Neki dan mi bljesnu da sam tim prigodama, kao predškolarac, redovno bježao u drugu sobu i plakao. Neka čudna tuga me obuzimala od tih tonova sevdaha, mada mi tada nije bilo jasno zašto Ali-paša pati zbog Mare, niti sam razumio savjet-konstataciju kralja Nikole svojoj “šćeri” Zorki, koja pati od ljubavnih jada: [i]Svaka rana pokraj srca, a srčana posred srca.[/i] Pod uticajem jedne zemljakinje, koja je stanovala kod nas tokom studija medicine, moj autonomni muzički svijet počeo se razvijati prvim akordima Miladina Šobića (Ne pokušavaj mijenjat me, Opet krivi tip), Zane Nimani (Dodirni mi kolena, Via Amerika, Jabuke i vino), preko Riblje Čorbe (Na zapadu ništa novo, Pravila, Egoista), a prve samostalne korake pravit će do Beatlesa (Eleanora Rigby) i, krajem osnovne škole, zaokrenuti ka tadašnjim trendovima oličenim u Falcu (Amadeus, Männer Des Westens – Any Kind of Land), Duran Duran (The Reflex, Union Of the Snake; Wild Boys), i transformirati se u aktuelnu break dance muziku; hitovi iz tog vremena (One Night In Bangkok, Sajgon, In Zair....) služit će nam da pravimo upijače, helikoptere, stoj na ruci, okret na glavi.... (Ovaj period, obilježit će i Santana, tačnije instrumental kojim je počinjala moja omiljena radio-emisija “Noćni program Radio Beograda”, te pjesme predstavnika “Novog talasa” koje sam pratio na legendarnoj TV-emisiji “Hit meseca”, a na koje ću ozbiljnije reagovati znatno kasnije.) Kraj osmogodišnjeg školovanja obilježit će Plavi orkestar, Elvis J. Kurtović i Zabranjeno pušenje, koje sam tada odbacivao, budući previše prosti za mene. Nastavio sam prateći mainstream: Samanta Fox (Touch Me), Madona (La isla bonita), Europe (The Final Of Countdown), te soundtrackove iz “Vatrene ulice”, “Footloose” i “Top Gun”. Iz tog glavnog toka za sebe sam izdvojio Kim Wilde (Keep Me Hanging On, Shangri la, Suburbs of Moscow), jer sam u njenim očima vidio ono što adler danas traži od žensa. Slike britanske pop-zvijezde, iskružene iz muzičkih magazina (“Rock”, “Bravo”), i danas su u mom foto-albumu, na prvoj strani, prije fotografija rodbine, prijatelja, dragih ljudi... Baš sam bio zaljubljen u Kim Wilde, i tu ljubav nisam dijelio sa prijateljima koji su također sanjali o njoj...(Nastavit ce se)

Ponuda koju ne možete odbiti
http://plavitalas.blogger.ba
20/03/2005 03:31