Ponuda koju ne možete odbiti

"THE DREAM IS EVERYTHING!" (Peter Cox)

06.11.2012.

6. 11. 2010. – 6. 11. 2012.


Dvije godine su otkako je moja mama otišla sa ovoga svijeta. Danas, dok sam se spremao da joj odem na mezar, sjetio sam se njene omiljene pjesme od Tereze Kesovije i da je u jednom periodu svoga života ličila na poznatu pjevačicu. Meni je uvijek bila ljepša od nje, al' Tereza je Tereza, pa su joj sličnost s njom pripisivali kao dodatnu, pozitivnu osobinu. Ona se, po svom starom dobrom običaju, diplomatski zahvaljivala i osmjehivala, no znam da nije marila za to. Bilo joj je bezveze udijeljivanje komplimenata te vrste, kao i meni... Nešto razmišljam, sad mi pade na pamet... Mislim da sam ja pokupio od nje tu osobinu, da se smijem, i kad mi se ne smije, da se zahvaljujem, i kad ne mislim da se treba zahvaljivati. A, sve da bi se širila pozitivna, a ne negativna energija. Vjerujem, nadam se, da će joj veliki zalog na Danu Vjere biti to što neki ljudi dan-danas, dvije godine poslije, zaplaču kad se sjete da je više nema među nama. Nedostaje im njen osmijeh, uvijek iskren, čak i kad je bio diplomatski, kako ga ja atribuiram.

 

Dakle, nije riječ o licemjerju, nimalo. Ako je ko znao sasuti u lice drugome što mu nije milo čuti, onda je to bila moja rahmetli mama. No, činila je to samo kad se pređe granica i kada komunikacija uđe u onaj prostor u kojem se, valjda, trebaju donijeti neke važne odluke, koje će usmjeriti živote, međuljudske odnose u porodici.

 

Da, da, moja rahmetli mama je bila pozitivna osoba, ali je također znala reći ono što bi malo ko imao hrabrosti da kaže.

 

O onima koji su otišli sve najbolje, je li? Naravno! Ipak, ne mislim da ne govorim nešto loše o mojoj rahmetli mami ako kažem da o „nekim stvarima“ nikada nije govorila, ni diplomatski ni direktno. Zapravo, uvijek sam sumnjao u njenu ljubav prema tati. Poštovanje, odanost, timski rad s njim, bili su neupitni. No, nisam siguran da je ona njega voljela kao on nju. (A, kako je samo moj stari nju volio, i kako je samo beskomprisan bio u ljubavi prema njoj...) I nisam siguran da li je jednu od njoj omiljenih pjesama Tereze Kesovije pjevala misleći na mog rahmetli starog ili nekog drugog. Činjenica je, ipak, da je snaga njenoga duha naglo počela da slabi nakon tatinog odlaska sa ovoga svijeta. Prva, od dvije godine koje je živjela poslije njega, bila je ispunjena njenim suzama za tatom, bila je neprepoznatljiva. Bolest u drugoj godini bila je logičan slijed... Da, otišla je za njim. Svi koji su je dobro znali to tvrde.

 

Da li je moj tata mojoj mami bio „san i zbilja jedne žene“? Od nje nećemo čuti odgovor na to pitanje. Slušam sad, dok pišem, njenu omiljenu pjesmu i nalazim da jeste, da je moj rahmetli otac bio mamin grijeh upravo na način opisan u pjesmi „Ti moj si grijeh“ Tereze Kesovije.  

 

Neka joj je rahmet.


Ponuda koju ne možete odbiti
<< 11/2012 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
252627282930


LINKOVI BLOGGER.BA

MOJI LINKOVI
Ćutim i slušam ih:

Jim and Nancy Dornan
Peter Cox
Robert Kiyosaki
Doug Wead

Quixtar-blog


Stražari mojih svjetova:

Mike Oldfield I
Mike Oldfield II

Nick Cave
Enya
Kate Bush - lyrics
Rammstein
Björk
Leonard Cohen I iII
Pink Floyd I i II
Depeche Mode I i II
Dire Straits/Mark Knopfler
EKV
Azra
Laibach I i II

Koristim:

Chromasia
Imageshack
Slibe
AcousticSpot
Prevođenje
MP3 1
MP3 1
MP3 2
Youtube
Tekstovi pjesama
Upload pjesmu ili što god hoćete ;)



Drugi blog:

Priznajmo vlastite strahove


Eagletz pisao:

"Dvojinu su stari Slaveni imali u recniku."
"Ahmede, Muhammede..."
Probuđeni slavenski duh
"Gott weis ich will kein Engel Sein"
Slovo o startnoj poziciji
Yeah, God is Great!
Stražari moga svijeta I, II, III, IV, V i VI

E-mails:

eagle_tz@hotmail.com
eagletz@gmail.com

Napominjem da sam za kreiranje ovih mail-adresa iskoristio ime glavnog lika iz filma "Before the rain" - Aleksandar Kirkov.

Wir sind für die Musik geboren

Free Music Online

Free Music Online



free music at divine-music.info






DESKRIPCIJA ADLEROVOG SNA
...
- Znaš, ne volim puno ni pričati...
- "Lust for life!” UUUU… Ah, znam da ne voliš puno pričati!
- Ponekad volim, ali često ne želim razmatrati, ne želim analizirati, diskutovati o bilo čemu... čak ni sanjati… Otkud znaš?
- Ljenost, pa to ti je!
- Baš nije! Nisam to pošla reći... Riječ je o "lakoći postojanja", o pokušaju da se osjećaj uhvati, o odmoru, kad se iscrpljenost treba pretvoriti u talas koji će da sapere sve brige i prekrije ih nekom energijom, željom... Kao da probudi san, recimo, kao biljka koja je bila previše na suncu, u želji da procvjeta i poraste što prije, što brže, da pokaže svoje boje, i onda se povuče u hlad… I upije kišu u sebe. Tako su ponekad sve konverzacije suvišne, sve priče i sve riječi – neprikladne. I onda je cijeli svijet u tebi. I osjećaš ga kao fetus u trbuhu; vrti se tako i on u srci i glavi. Ni novac, ni brige... Ništa nije potrebno kad mir zavlada i ono zadovoljstvo pronađeš, zatrepti... I, zamisli: Sade u pozadini i dva umora na krevetu, bez rijeci, sjedinjeni!
(10./11. juli 2006.)

UPDATE (ili Realizacija Adlerova Sna)

Trepavice moje, sviraće po strunama tvojih grudi...
I obaracemo ruku šoferima po sumnjivim krčmama na putevima našim....
Podizaćemo mostove na Nevi vatrometima poljubaca...
Vjetrenjače ce okretati svoje latice od vjetra tvoje ruke u mojoj kosi...
Sve zemlje na svijetu biće samo naš plesni podijum..
I varaćemo na kartama sumnjive likove iz Legije stranaca...
I bježati od razbojnika u noći...
Darivaću ti Nobelovu nagradu za Ljubav na vrhu Ajfelovog tornja...
Sa čergom ćemo putovati kroz pustinju Afrike. Sa beduinima kamile trgovati...
Kineski zid preskočiti ti i ja...držeć' se za ruke...
Planinski vijenci Anda mali biće za nase korake...
Polove ćemo otopiti, a pingvine na sunce naučiti...
Iz lavljih kandzi ćes me izbaviti...sa tigrom sprijateljiti...
Vulkane umiriti da ne gore zemlju kojom hodam...
Bićes mi korak u štiklama...
Bices mi vjetar u haljini...

....pleši samnom kada Budeš...
Stvori me od misli svoje i dimnim znacima iz obitavalista Poslednjeg Mohikanca me dozovi...
Pa čak i da potonu brodovi, pa i da nestanu avioni u Bermudskom trouglu, pa čak i da vozovi šine pojedu kroz tajge beskrajne...
Letećim balonom doći ću...za treptaj tvog oka se stvoriti...
....Plesom cemo kišu prizvati...
I ona ce od nas dvoje
Jedno stvoriti.

12. 8. 2006. 19:33


BROJA%u010C POSJETA
142911

Powered by Blogger.ba