Ponuda koju ne možete odbiti

"THE DREAM IS EVERYTHING!" (Peter Cox)

10.04.2005.

Yeah, God is great!

”Laže ko kaže da voli Boga, kojeg ne vidi, a ne voli čovjeka, kojeg vidi. ” (fra Marko Oršolić)

Da, itekako imam izgrađen stav o: 1. (Ne)vjerovanju u Boga! 2. (Ne)važnosti religije! Ali, ne volim govoriti / pisati o tome; tačnije više volim glasno razmišljati i dijeliti spoznano sa drugima u izravnoj, živoj komunikaciji, jer mi je tada lakše ograditi se poštapalicama tipa: ”mislim”, ”ako sam dobro razumio”, ”vjerujem da... ” i slično. O Bogu i religiji razgovaram uglavnom sa vjernicima i promišljenim ateistima, ljudima koji uvažavaju relevantnost vjere i religije, iako se one ne uklapaju u njihov svjetonazor. Nadam se da će upravo taj tip ljudi čitati ovaj post, inspirisan možda ne toliko pjesmom ”What If God Was One Of Us?” (Joan Osborne) koliko činjenicom da je postavljena u određeni kontekst.

Hiljadu puta sam čuo tu pjesmu i nikada ozbiljnije obratio pažnju na njeno značenje. Čak mi u uho nije ušao ni tako pjevljiv refren. Da za sve postoji vrijeme, pa i mjesto, dokazuje ova odluka da, iako sam već odavno dobro provario i svario misaone i emotivne muke ”pobunjenog čovjeka” tek sada, glasno, progovorim o opjevanim dilemama: Šta ako je Bog bio jedan/neko od nas – samo stranac u autobusu? Šta ako je neodgovoran kao neko od nas? Šta ako i On pokušava naći svoj životni put? Šta ako je usamljen i niko Ga ne zove na telefon, osim možda pape iz Rima?

Joan nije zauzela isključivo pobunjenički stav. U pjesmi nisam našao nadri-intelektualizam, niti uočio emocije bez pokrića. Doživljavam je kao tipičan američki, prostodušan, upit nad smislom postojanja i, budući ograničenim vremenom i prostorom, čovjekovim opravdanim lamentom usljed nedostatka odgovora na pitanje: ”Zašto nevini često ispaštaju?” Na koncu, Joan (tj. njena pjesma u kontekstu) je taknula onaj dio eagletza koji se stalno kofrči, buni i pita, ma koliko on bio dicipliniran u sprovođenju odluke da se pokori Stvoritelju svjetova. Razumna odluka je jedna/prva strana medalje, dok je svakodnevni život, sa svim svojim mijenama, nešto što nema ni manju ni veću važnost od principa koje slijedimo i dijela koja napravimo na životnom putu.

Ta druga strana medalje je naš životni stil, bitno determiniran senzibilitetom pobunjenog, ali i probuđenog, čovjeka 20. stoljeća, kulturološki i religijski određenog sekulariziranim pristupom životu. Što je Crkva (inkvizicijom) napravila u srednjem vijeku, skupo je platila, a i danas plaća., ne samo kršćanska/hrišćanska misao, nego i ostatali monoteisti u Evropi. – sasvim razuman i opravdan otklon od Crkve, a dobrim dijelom i od Biblije, (načet u epohi humanizma, a dovršen Francuskom buržoaskom revolucijom), nametnuo je evropskom čovjeku model u kojem Božija riječ ima status samo jedne od opcija za život. I šta u tome ima loše? Sve je u tome loše, jer je Božija riječ jedini pravi put. Ali, ovakav odgovor je pojednostavljen, te time nema nikakvu validnost i svako ko ga odbija ima pravo da kaže kako to čini u ime očuvanja dostojanstva Čovjeka – kojem je dano da misli. Svako ko misli, odbit će ovakav odgovor. Pa i ja, naravno. (Mislim! :-)) Imam samo pravo da kažem da sam ja odlučio da Božiju Riječ (Bibliju i Kur'an) postavim iznad svih ostalih knjiga. Koliko sam u tome dosljedan, koliko iskren, dobar ili loš... Neka sudi On, koji, vjerujem, ne kažnjava niti manje voli čovjeka kada se ovaj pobuni.

Da se vratim Joan - mislim da je Milostivi upravo na strani onih koji ga danas doživljavaju kao usamljeno biće koje čeka telefonski poziv, a niko ga ne zove osim pape iz Rima – osim čuvara tradicije i kanona, potpuno beskorisnih ukoliko nisu nisu u službi čovjeka. Ne zato što smo u pravu ako na taj način doživljavamo Onog koji nas je darovao životom, nego zato što smo ograničeni, a, moram to reći, pomalo i poput djece koja još uvijek nisu razumjela da dobijanju najprije prethodi davanje.

Ipak, još uvijek bruje pitanja: Zašto je Jazzerov prijatelj morao umrijeti? Zašto je Tina, moja učenica iz VI b, ostala bez roditelja (mama joj je umrla, a tata, ubrzo nakon toga, sam sebi oduzeo život)? Zašto je moć u rukama onih zbog kojih ljudi i danas umiru od gladi, zbog kojih, uz sav tehnološki napredak, moramo raditi 12 sati dnevno da bismo bili u stanju podići kredit za stan i auto i time osigurali (sic!) sebe radom za banku do kraja svog radnog vijeka...? Zašto muškarac ne uvažava ženin mikrokosmos i zašto žena vlastito dostojanstvo brani feminizmom, a ne majčinstvom?

Ne znam! Na koncu, ne mislim da bi bilo pošteno tražiti odgovore na ovakva pitanja, jer smatram da ih ima pravo postaviti samo onaj koji ispunjava uslove za bacanje kamena na Mariju Magdalenu.

Ključ na Joanine dileme, stoga, vidim u svijesti o sebi i vlastitom odgovoru na pitanje: Zašto je Bog baš mene stvorio? Bavit ću se sobom i biti egositičan: smrt Jazzerovog prijatelja bit će mi povod da virtualnom poznaniku na komentarima ostavim izraz suosjećanja i time mu dati do znanja da nije sam u boli. Čekat ću Tininu sreću (zbog nove petice) i njen osmijeh (zbog toga što joj je par u ritmičkoj sekciji Armin iz VIIb), da mi vraćaju i bude potpuno iracionalnu vjeru u Istinitost Bezuslovne Božije Ljubavi i radosti postojanja, bez kojh je moj život pakao. Tražit ću i naći, ako Bog da, način da stvorim korporaciju u kojoj će radnicima biti vraćeno dostojanstvo. Čekat ću i dočekati ženu svojih snova.

Yeah, God is great!

Ponuda koju ne možete odbiti
<< 04/2005 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930


LINKOVI BLOGGER.BA

MOJI LINKOVI
Ćutim i slušam ih:

Jim and Nancy Dornan
Peter Cox
Robert Kiyosaki
Doug Wead

Quixtar-blog


Stražari mojih svjetova:

Mike Oldfield I
Mike Oldfield II

Nick Cave
Enya
Kate Bush - lyrics
Rammstein
Björk
Leonard Cohen I iII
Pink Floyd I i II
Depeche Mode I i II
Dire Straits/Mark Knopfler
EKV
Azra
Laibach I i II

Koristim:

Chromasia
Imageshack
Slibe
AcousticSpot
Prevođenje
MP3 1
MP3 1
MP3 2
Youtube
Tekstovi pjesama
Upload pjesmu ili što god hoćete ;)



Drugi blog:

Priznajmo vlastite strahove


Eagletz pisao:

"Dvojinu su stari Slaveni imali u recniku."
"Ahmede, Muhammede..."
Probuđeni slavenski duh
"Gott weis ich will kein Engel Sein"
Slovo o startnoj poziciji
Yeah, God is Great!
Stražari moga svijeta I, II, III, IV, V i VI

E-mails:

eagle_tz@hotmail.com
eagletz@gmail.com

Napominjem da sam za kreiranje ovih mail-adresa iskoristio ime glavnog lika iz filma "Before the rain" - Aleksandar Kirkov.

Wir sind für die Musik geboren

Free Music Online

Free Music Online



free music at divine-music.info






DESKRIPCIJA ADLEROVOG SNA
...
- Znaš, ne volim puno ni pričati...
- "Lust for life!” UUUU… Ah, znam da ne voliš puno pričati!
- Ponekad volim, ali često ne želim razmatrati, ne želim analizirati, diskutovati o bilo čemu... čak ni sanjati… Otkud znaš?
- Ljenost, pa to ti je!
- Baš nije! Nisam to pošla reći... Riječ je o "lakoći postojanja", o pokušaju da se osjećaj uhvati, o odmoru, kad se iscrpljenost treba pretvoriti u talas koji će da sapere sve brige i prekrije ih nekom energijom, željom... Kao da probudi san, recimo, kao biljka koja je bila previše na suncu, u želji da procvjeta i poraste što prije, što brže, da pokaže svoje boje, i onda se povuče u hlad… I upije kišu u sebe. Tako su ponekad sve konverzacije suvišne, sve priče i sve riječi – neprikladne. I onda je cijeli svijet u tebi. I osjećaš ga kao fetus u trbuhu; vrti se tako i on u srci i glavi. Ni novac, ni brige... Ništa nije potrebno kad mir zavlada i ono zadovoljstvo pronađeš, zatrepti... I, zamisli: Sade u pozadini i dva umora na krevetu, bez rijeci, sjedinjeni!
(10./11. juli 2006.)

UPDATE (ili Realizacija Adlerova Sna)

Trepavice moje, sviraće po strunama tvojih grudi...
I obaracemo ruku šoferima po sumnjivim krčmama na putevima našim....
Podizaćemo mostove na Nevi vatrometima poljubaca...
Vjetrenjače ce okretati svoje latice od vjetra tvoje ruke u mojoj kosi...
Sve zemlje na svijetu biće samo naš plesni podijum..
I varaćemo na kartama sumnjive likove iz Legije stranaca...
I bježati od razbojnika u noći...
Darivaću ti Nobelovu nagradu za Ljubav na vrhu Ajfelovog tornja...
Sa čergom ćemo putovati kroz pustinju Afrike. Sa beduinima kamile trgovati...
Kineski zid preskočiti ti i ja...držeć' se za ruke...
Planinski vijenci Anda mali biće za nase korake...
Polove ćemo otopiti, a pingvine na sunce naučiti...
Iz lavljih kandzi ćes me izbaviti...sa tigrom sprijateljiti...
Vulkane umiriti da ne gore zemlju kojom hodam...
Bićes mi korak u štiklama...
Bices mi vjetar u haljini...

....pleši samnom kada Budeš...
Stvori me od misli svoje i dimnim znacima iz obitavalista Poslednjeg Mohikanca me dozovi...
Pa čak i da potonu brodovi, pa i da nestanu avioni u Bermudskom trouglu, pa čak i da vozovi šine pojedu kroz tajge beskrajne...
Letećim balonom doći ću...za treptaj tvog oka se stvoriti...
....Plesom cemo kišu prizvati...
I ona ce od nas dvoje
Jedno stvoriti.

12. 8. 2006. 19:33


BROJA%u010C POSJETA
142918

Powered by Blogger.ba