Ponuda koju ne možete odbiti

"THE DREAM IS EVERYTHING!" (Peter Cox)

01.04.2005.

Probuđeni slavenski duh

Sinoć mi se desilo nešto veoma lijepo – posjetio sam blog comfortably numb, na čijoj desnoj strani sam vidio niz ”muzičkih” linkova među kojima sam naišao na grupu Mizar. Mislio sam da spomenuta makedonska grupa više ne postoji, a da su se ljudi koji su je slušali povukli iz svih oblika komuniciranja. Srećom, grdno se prevarih! Posjetio sam Mizarovu stranicu i našao da su ponovo aktivni, a nakon downloadovanja pjesme ”Amfilohije” sa njihovog novog albuma (tačnije dijela pjesme) usrećio se spoznajom da njihova bazična poetika zasnovana na muzičkoj dimenziji makedonsko-pravoslavne tradicije nije bila incident na albumu Свјат Dreams (jedinom kojeg dobro poznajem i imam na LP-u), nego stil kojem su dosljedni i koji, produkcijski, i dalje kristališu. Sjajno!

Sjetio sam se mog usamljeničkog slušanja Mizara. Nisam poznavao njihove fanove u Tuzli (osim jedne bivše prijateljice), pa sam mojim poznanicima dosađivao presijom da slušaju ”liturgijske izvedbe” tekstova čija estetska vrijednost graniči sa čistom poezijom. Iz pristojnosti su bili strpljivi i slušali, ali se i čudili kako jedan disciplinirani musliman naprosto uživa u pravoslavnoj duhovnosti otjelovljenoj u pjesmama ”1762”, ”Glas”, ”Veligden”, ”Abja Mem”... Na ovom ”čuđenju” mojih poznanika nad razumijevanjem Drugog i osjećajem lijepog kojeg izazivaju Njegove emanacije, mogao bih se sada zadržati i oplesti po Schonovoj filozofiji o transcedentnom jedinstvu religija, o islamu kao sistemu života, a ne religiji, i tako dalje i tome slično. Ali neću. Možda nekom drugom prilikom. Ovaj post pišem s ciljem da zabilježim trenutak u kojem se malkice probudio moj osjećaj pripadnosti širem južnoslavenskom, pa i generalno slavenskom, kulturnom krugu.

Nije riječ ni o kakvoj nostalgičnosti za Jugoslavijom, niti o nepromišljenom zastupanju stavova o ”bratstvu i jedinstvu” južnih Slavena. Naprotiv, vaš adler je u nacionalno-političkom smislu veoma konzervativan uz to da se, s tim u vezi, treba imati na umu da je takva vrsta ”radikalizma” plod ne etničkih, nego etičkih paradigmi. (Bit ću vulgarno precizan: grozim se nad ulogom koju je u agresiji na BiH i genocidu nad muslimanima imala ideologizirana Srpska-pravoslavna crkva.)

Ali, dan ima i period kada adler dođe u svoje gnijezdo, popne se, dakle, visoko, na nivo sa kojeg svaku kulturološku devijaciju uspjeva staviti u globalni kontekst. Tada razumijeva da je potrebno vrijeme za liječenje duhovne zaostalosti, prouzrokovane bezbožnim komunizmom, a koja za posljedicu ima desetine hiljada obožavalaca Cece, a samo desetine štovatelja umjetničkih bisera poput Mizara. Strpljenje, zajedno sa uvidom da na bosanskom blogeru, a time, bezebeli, i u Bosni, ima ljudi koji znaju cijeniti lijepo, omogućavaju mu da bezbolno budi i slavenski duh u njemu. (Kada kažem slavenski, onda uglavnom, tj. Samo u ovom postu, mislim na hrišćansku tradiciju.)

Ne znam objasniti svoju privrženost pravoslavnoj duhovnosti. Možda ključ leži u mom etničkom biću crnogorske provenijencije, iako sam, u regionalnom smislu, bosanski-musliman (U Bosni sam rođen, u njoj živim, volim je, puno je volim i ponosan sam što sam bio s njom kad joj je bilo najteže.) A možda je sjaj u oku izazvan pogledom sa mog balkona na krst, na srpsko-pravoslavnoj crkvi u Tuzli, neki mir koji u meni izaziva taj univezalni simbol, opet, plod iznikao iz višestoljetne hrišćanske tradicije kojom je bitno određen kako prostor na kojem živimo, tako i, sasma logično, iskon južnog slavizma – Makedonija.

Asocijacije koje se vežu za ”najjužniju” državu bivše Jugoslavije, potaknuće i misao o ilirskim susjedima (Albancima), koji također sa nama Slavenima imaju dosta dodirnih tačaka, i koje adler neobično poštuje. Ta, nazovimo je uslovno, makedonsko-albanska veza, u simboličkom smislu tema je filma ”Before the rain” koji u svojim značenjskim poljima krije pitanja i odgovore univerzalnih binoma (grad-selo, individualno-kolektivno, muško-žensko, ćutanje-govor, riječ-slika...). Makedonija me, dakle, sa svojom kulturom i hrišćanskom duhovnošću, ispunjava nekim zadovoljstvom zbog prisutnosti slavizma u meni i veže me, dalje, za ”majku Rusiju” koja nam je darovala čovječanske gromade poput Tolstoja i Dostojevskog čiji će me Aljoša (”Braća Karamazovi”) podsjetiti da mi je na dohvat ruke pravoslavni monah koji, usljed neminovnosti duhovnih mijena u balkanskoj regiji, ostaje možda jedini simbolički predstavnik nepatvorenog slavenskog duha.

Tako se nekako zatvorio krug slavenskog duha u meni. U ovom postu, mukom, deskribiran nizom asocijacija, odnosno misaonih akrobacija koje iznutra razvaljuju Balkanca kada meditira o relacijama između pravoslavnog spiritualizma i, za kršćansko/hrišćansku misao o smislu postojanja, prilično ”putenog” islama. Ne radi se ovdje ni o kakvoj sociološko-psihološkoj opravdanosti netom iznesenih navoda. Sve napisano odraz je duhovnih vrenja koje u adleru bude Mizar i Anastasia. Zato vam, za kraj, poklanjam izvrsne stihove pjesme ”Dumanje”:

ДУМАЊЕ

Зашчо, зашчо ја да љубам
зашчо себе си да губам?
Јарка младост јарко греит
и ко цвеке ми венеит.
Барам сенка да с' оладвам
в место сенка –
в жарој падвам.

Ела младост, усили се
и во мене угасни се.

P.S.
1. Pjesmu, radi autentičnosti, postavljam u ćiriličkom transkriptu. Lahko je razumjeti tekst, osim možda, riječi baram – tražiti. Ukoliko neko ne razumije ćirilicu, sa žaljenjem moram konstatovati da je, svjesno ili ne, podlegao pod zamke ideologiziranih, ujedno nepismenih, zaštitnika ”naše” i ”njihove” kulture, i zaboravio pismo na osnovu kojeg je nastala bosančica koja je, opet, u masama bila u upotrebi sve do dolaska Austro-ugarske u BiH, odnosno latiniziranja pismene komunikacije.
2. Upravo sam ponovo posjetio Mizarovu stranicu i otkrio da su se i politički angažovali protiv ideologizaranog djelovanja Srpske-pravoslvne crkve. Pjesma ”Аmfilohij” (Amfilohije – pravoslavni sveštenik koji se bori protiv autokefalnosti crnogorske i makednoske pravoslavne crkve.) Stihovi sve govore. Ni ja je ne mogu prevesti u cjelosti, ali je prilično razumljiva.

”Амфилохиј”

Не вредат веќе ништо
илјадници зборови,
Сал Скаредни Срамни Слова
во мртвите томоси.
Од вашето перо течат
мастила отровни
и црни се траги лепат
на прстите валкани.
Раширени раце во име на љубовта,
затворени очи во име на правдата.
А изградив дом на брегот
со порти отворени,
но видовте само слабост
на кутар и нејак плен.
О, несвет и беден оче!
Се затемни светол ден.
Ќе пресечам десна рака
што кон вас се подаде.
Раширени раце во име на љубовта,
затворени очи во име на правдата.
Подари ми насмев надмен, господарски,
и пак распни го Оној Кој божем го сведочиш.
Избриши си раце со хартии безвредни
и кажи го зборот што ништо не значи.

Ponuda koju ne možete odbiti
<< 04/2005 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930


LINKOVI BLOGGER.BA

MOJI LINKOVI
Ćutim i slušam ih:

Jim and Nancy Dornan
Peter Cox
Robert Kiyosaki
Doug Wead

Quixtar-blog


Stražari mojih svjetova:

Mike Oldfield I
Mike Oldfield II

Nick Cave
Enya
Kate Bush - lyrics
Rammstein
Björk
Leonard Cohen I iII
Pink Floyd I i II
Depeche Mode I i II
Dire Straits/Mark Knopfler
EKV
Azra
Laibach I i II

Koristim:

Chromasia
Imageshack
Slibe
AcousticSpot
Prevođenje
MP3 1
MP3 1
MP3 2
Youtube
Tekstovi pjesama
Upload pjesmu ili što god hoćete ;)



Drugi blog:

Priznajmo vlastite strahove


Eagletz pisao:

"Dvojinu su stari Slaveni imali u recniku."
"Ahmede, Muhammede..."
Probuđeni slavenski duh
"Gott weis ich will kein Engel Sein"
Slovo o startnoj poziciji
Yeah, God is Great!
Stražari moga svijeta I, II, III, IV, V i VI

E-mails:

eagle_tz@hotmail.com
eagletz@gmail.com

Napominjem da sam za kreiranje ovih mail-adresa iskoristio ime glavnog lika iz filma "Before the rain" - Aleksandar Kirkov.

Wir sind für die Musik geboren

Free Music Online

Free Music Online



free music at divine-music.info






DESKRIPCIJA ADLEROVOG SNA
...
- Znaš, ne volim puno ni pričati...
- "Lust for life!” UUUU… Ah, znam da ne voliš puno pričati!
- Ponekad volim, ali često ne želim razmatrati, ne želim analizirati, diskutovati o bilo čemu... čak ni sanjati… Otkud znaš?
- Ljenost, pa to ti je!
- Baš nije! Nisam to pošla reći... Riječ je o "lakoći postojanja", o pokušaju da se osjećaj uhvati, o odmoru, kad se iscrpljenost treba pretvoriti u talas koji će da sapere sve brige i prekrije ih nekom energijom, željom... Kao da probudi san, recimo, kao biljka koja je bila previše na suncu, u želji da procvjeta i poraste što prije, što brže, da pokaže svoje boje, i onda se povuče u hlad… I upije kišu u sebe. Tako su ponekad sve konverzacije suvišne, sve priče i sve riječi – neprikladne. I onda je cijeli svijet u tebi. I osjećaš ga kao fetus u trbuhu; vrti se tako i on u srci i glavi. Ni novac, ni brige... Ništa nije potrebno kad mir zavlada i ono zadovoljstvo pronađeš, zatrepti... I, zamisli: Sade u pozadini i dva umora na krevetu, bez rijeci, sjedinjeni!
(10./11. juli 2006.)

UPDATE (ili Realizacija Adlerova Sna)

Trepavice moje, sviraće po strunama tvojih grudi...
I obaracemo ruku šoferima po sumnjivim krčmama na putevima našim....
Podizaćemo mostove na Nevi vatrometima poljubaca...
Vjetrenjače ce okretati svoje latice od vjetra tvoje ruke u mojoj kosi...
Sve zemlje na svijetu biće samo naš plesni podijum..
I varaćemo na kartama sumnjive likove iz Legije stranaca...
I bježati od razbojnika u noći...
Darivaću ti Nobelovu nagradu za Ljubav na vrhu Ajfelovog tornja...
Sa čergom ćemo putovati kroz pustinju Afrike. Sa beduinima kamile trgovati...
Kineski zid preskočiti ti i ja...držeć' se za ruke...
Planinski vijenci Anda mali biće za nase korake...
Polove ćemo otopiti, a pingvine na sunce naučiti...
Iz lavljih kandzi ćes me izbaviti...sa tigrom sprijateljiti...
Vulkane umiriti da ne gore zemlju kojom hodam...
Bićes mi korak u štiklama...
Bices mi vjetar u haljini...

....pleši samnom kada Budeš...
Stvori me od misli svoje i dimnim znacima iz obitavalista Poslednjeg Mohikanca me dozovi...
Pa čak i da potonu brodovi, pa i da nestanu avioni u Bermudskom trouglu, pa čak i da vozovi šine pojedu kroz tajge beskrajne...
Letećim balonom doći ću...za treptaj tvog oka se stvoriti...
....Plesom cemo kišu prizvati...
I ona ce od nas dvoje
Jedno stvoriti.

12. 8. 2006. 19:33


BROJA%u010C POSJETA
142911

Powered by Blogger.ba