Ponuda koju ne možete odbiti

"THE DREAM IS EVERYTHING!" (Peter Cox)

25.03.2005.

Stražari moga svijeta VI

Ovim završavam seriju postova o “mojoj“ muzici. Nisam zadovoljan učinjenim. Ipak, neku vrstu satisfakcije daju mi vaši komentari, zbog čega vam se iskreno zahvaljujem. Zato vam na kraju posta šaljem jednu kompoziciju. Vremensko-tehničke okolnosti mi nisu omogućile da linkujem sve pjesme koje sam želio. To ću uraditi u nekim drugim postovima.

Poslije rata sam se ponovo okrenuo muzici. Dok sam se na radiju kao urednik informativno-političkog programa relaksirao uređujući Top 20 (pisao sam o tome u postu Sa zakasnjenjem ostvaren djecacki san) Prijatelj koji me upoznao sa Caveom, približio mi je i Miladojka Yu Need, malo poznatu slovenačku grupu 2227, te podsjetio na potisnute muzičke ljubavi (većina je spomenuta u prethodnim postovima). Uživao sam... Da, slušatelji su zvali i glasali, a ja sam, naravno, frizirao glasove i miksao što mi odgovara. Tu fazu, pored spomenutih gvardijana moga muzičkog samostana, bitno će obilježiti Bjork, Dead Can Dance, The Smiths, Sisters Of Mercy...
Kao apsolvent književnosti, besparicom natjeran na odgađanje diplomiranja i zapošljavanje, te umoran od ratnih i postratnih trauma, uživao sam u "jednostavnosti" Jamiroquaea (tako se piše?). Ne znam ni jednu njihovu pjesmu, niti kako se zovu, niti koliko albuma imaju, niti postoje li još uvijek. Ali su mi tako sjedali, da mi ponekad bude žao što nisam kao moj prijatej Philipp, hiperinteligentni Nijemac, koji ih sluša. Čini mi se da Jamiroquae slušaju samo ozbiljni ljudi. Toliko ozbiljni da im ni su snu ne bi pala na pamet ideja da na više od 10 strana pišu o svom muzičkom svijetu i njegovim stražarima.... Mišljenja sam da takvi ljudi ne pridaju pažnju muzici, ali je ni ne zanemaruju. Zato je spomenuta grupa za njih idealna.
Inače, od rata na ovamo, spisak stražara moga muzičkog svijeta obogatit ću sa Yanijem, Pink Floydom (za razliku od većine, ja ih ozbiljnije slušam tek dvije godine), Dead can Danceom, Robertom Fripom, Anastazijom (grupa iz Makedonije), Leonardom Cohenom... U ovome (posljednjem) postu o stražarima moga svijeta, nisam imao namjeru pisati previše o spomenutim grupama i pojedincima, ali Cohena moram izdvojiti. Krivca tome tražite u Orci na čijem blogu možete naći pjesmu The Letters. Intenzitet emotivnog naboja koju je izvrsni Cohen izazvao u meni, paralisao me čitav jedan (prekjučerašnji) dan. Mijenjaju li se muzičke naklonosti godinama? Cohena pažljivo slušam od avgusta 2004. (Here it is, First We'll Take Manhatan, Waiting For The Mirracle, Dance me, I'm Your Man...), ali spomenuta pjesma me motivirala da mu se ozbiljnije posvetim. Kako zbog izvrsnih interpretacija, tako i zbog fantastičnih tekstova koji daju život misaonoj i emotivnoj buri starijih momaka koji odbijaju da to budu i čeznu za čisitim i neopterećenim ljubavima. “Problem“ je što su takve ljubavi moguće, a zaslužuju je samo oni koji otvaraju srca i djeluju uprkos strahu od poraza i razočarenja.
Šta sad slušam? Sve što sam spomenuo. Istina, nešto užasno rijetko, kad me pukne 'naka nostalgija, a nešto redovno, klasičnu muziku, npr. U posljednje vrijeme izuzetno mi paše klupska muzika (Caffe del Mar, Caffe Solaire, Real Ibiza...), te pravac (ništa ne znam o njemu) čiji je jedan od predstavnika Thivery Corporation; ovaj tip muzike uglavnom slušam kad radim (a stalno nešto radim).
I, na koncu, klasična muzika. Znam prepoznati sa sigurnošću svega nekoliko kompozicija, a jednu znam i odsvirati u kompletu: Beethowenovu Mjesečevu sonatu. Klasiku slušam redovno, ali ne mogu reći moj omiljeni kompozitor je taj i taj. Zato za sebe kažem da sam muzički neobrazovan i strašno mi je žao zbog toga. Srednji stalež, ideologizirano (čitaj – ateističko-materijalistički intonirano) obrazovanje, u kojem su ocjene iz umjetničkih predmeta bile opisne, očito je, platilli su danak. Stomak me zaboli kada shvatim da se naša južnoslavenska umjetnička zaostalost najbolje može očitati na odnosu prema klasičnoj muzici. Većina posjetilaca koncerata (uključujući i mene) ne zna prepoznati kraj stava od kraja kompozicije.
Bože, jesam li koga zaboravio? Nadam se da nisam.
Ne ponosim se što mi je muzički svijet “haotičan“ i nejasno definiran. Ali tako je.
[i]- Šta to govori o meni?
- Neću govoriti o sebi.
- A šta si do sada radio?
- Dobro pitanje. [/i]
Možda možete reći da ste se disciplinovali, da znate gdje idete, da kontrolišete vlastie emocije, novce, misli, energiju... I to je super. I ja se trudim u tom pravcu. Ali muzika je došla iz bezgraničnog kosmosa i ja nemam namjeru da kontrolišem emotivne i misaone refleksije spram nje. Ja muziku volim.
Ona nas podsjeća da će, kad se završe svi unutaranji i vanjski nesporazumi, kada se saberu i retrospektiraju sve naše iskorištene mogućnosti, na kraju - na Danu Vjere, rezultat biti pravedan, radostan i lijep. Molim te, Bože!

Ponuda koju ne možete odbiti
<< 03/2005 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031


LINKOVI BLOGGER.BA

MOJI LINKOVI
Ćutim i slušam ih:

Jim and Nancy Dornan
Peter Cox
Robert Kiyosaki
Doug Wead

Quixtar-blog


Stražari mojih svjetova:

Mike Oldfield I
Mike Oldfield II

Nick Cave
Enya
Kate Bush - lyrics
Rammstein
Björk
Leonard Cohen I iII
Pink Floyd I i II
Depeche Mode I i II
Dire Straits/Mark Knopfler
EKV
Azra
Laibach I i II

Koristim:

Chromasia
Imageshack
Slibe
AcousticSpot
Prevođenje
MP3 1
MP3 1
MP3 2
Youtube
Tekstovi pjesama
Upload pjesmu ili što god hoćete ;)



Drugi blog:

Priznajmo vlastite strahove


Eagletz pisao:

"Dvojinu su stari Slaveni imali u recniku."
"Ahmede, Muhammede..."
Probuđeni slavenski duh
"Gott weis ich will kein Engel Sein"
Slovo o startnoj poziciji
Yeah, God is Great!
Stražari moga svijeta I, II, III, IV, V i VI

E-mails:

eagle_tz@hotmail.com
eagletz@gmail.com

Napominjem da sam za kreiranje ovih mail-adresa iskoristio ime glavnog lika iz filma "Before the rain" - Aleksandar Kirkov.

Wir sind für die Musik geboren

Free Music Online

Free Music Online



free music at divine-music.info






DESKRIPCIJA ADLEROVOG SNA
...
- Znaš, ne volim puno ni pričati...
- "Lust for life!” UUUU… Ah, znam da ne voliš puno pričati!
- Ponekad volim, ali često ne želim razmatrati, ne želim analizirati, diskutovati o bilo čemu... čak ni sanjati… Otkud znaš?
- Ljenost, pa to ti je!
- Baš nije! Nisam to pošla reći... Riječ je o "lakoći postojanja", o pokušaju da se osjećaj uhvati, o odmoru, kad se iscrpljenost treba pretvoriti u talas koji će da sapere sve brige i prekrije ih nekom energijom, željom... Kao da probudi san, recimo, kao biljka koja je bila previše na suncu, u želji da procvjeta i poraste što prije, što brže, da pokaže svoje boje, i onda se povuče u hlad… I upije kišu u sebe. Tako su ponekad sve konverzacije suvišne, sve priče i sve riječi – neprikladne. I onda je cijeli svijet u tebi. I osjećaš ga kao fetus u trbuhu; vrti se tako i on u srci i glavi. Ni novac, ni brige... Ništa nije potrebno kad mir zavlada i ono zadovoljstvo pronađeš, zatrepti... I, zamisli: Sade u pozadini i dva umora na krevetu, bez rijeci, sjedinjeni!
(10./11. juli 2006.)

UPDATE (ili Realizacija Adlerova Sna)

Trepavice moje, sviraće po strunama tvojih grudi...
I obaracemo ruku šoferima po sumnjivim krčmama na putevima našim....
Podizaćemo mostove na Nevi vatrometima poljubaca...
Vjetrenjače ce okretati svoje latice od vjetra tvoje ruke u mojoj kosi...
Sve zemlje na svijetu biće samo naš plesni podijum..
I varaćemo na kartama sumnjive likove iz Legije stranaca...
I bježati od razbojnika u noći...
Darivaću ti Nobelovu nagradu za Ljubav na vrhu Ajfelovog tornja...
Sa čergom ćemo putovati kroz pustinju Afrike. Sa beduinima kamile trgovati...
Kineski zid preskočiti ti i ja...držeć' se za ruke...
Planinski vijenci Anda mali biće za nase korake...
Polove ćemo otopiti, a pingvine na sunce naučiti...
Iz lavljih kandzi ćes me izbaviti...sa tigrom sprijateljiti...
Vulkane umiriti da ne gore zemlju kojom hodam...
Bićes mi korak u štiklama...
Bices mi vjetar u haljini...

....pleši samnom kada Budeš...
Stvori me od misli svoje i dimnim znacima iz obitavalista Poslednjeg Mohikanca me dozovi...
Pa čak i da potonu brodovi, pa i da nestanu avioni u Bermudskom trouglu, pa čak i da vozovi šine pojedu kroz tajge beskrajne...
Letećim balonom doći ću...za treptaj tvog oka se stvoriti...
....Plesom cemo kišu prizvati...
I ona ce od nas dvoje
Jedno stvoriti.

12. 8. 2006. 19:33


BROJA%u010C POSJETA
142911

Powered by Blogger.ba