Ponuda koju ne možete odbiti

"THE DREAM IS EVERYTHING!" (Peter Cox)

24.03.2005.

Stražari mog svijeta V

Neovisno od YU muzičke scene, ali u vezi sa stilom koji je dobio blaže punk vaijante, moj muzički svijet je začinjen i grupom The Cure. Prvo što sam čuo od njih bio je album Disentigration (The Same Deep Water As You, Disentigration, Prayers For Rain, Fascination Street), a kasnije sam se osvrnuo na njihove starije kompozicije i fascinirao, između ostalih, pjesmom Killing An Arab, inspirisanu Kamijevim “Strancem“. Tek sada, istina ovlaš i bez relevantnijih argumenata, vidim vezu kako evropskog punka, tako i “Novog talasa“, sa jednim općim osjećajem baštinjenim u Sartrovoj filozofiji i “egzistencijalnom grču“ koji je, vjerovatno, bio neki unutrašnji glas - nagovještaj tektonskih poremećaja u političkom i ideološkom smislu, od Zapada i Istoka “neovisnoj“ jugoslovenskoj državi, na mikro-planu, i porasta terorizma, na globalnom planu.

Iako mi je njeno ime bilo poznato, Kate Bush sam prvi put čuo, bolje reći prepoznao, kao vojnik JNA. Jedan dječko iz BG dadne mi kasetu da slušam, kompilacija Joy Division, Midnight Oil, The Cure i... Kate Bush (Running Up That Hill, Cloudbusting, Jig Of Life) . Ne volim kada žena bijesni, ali kada to radi Kate Bush (ili Bjork i Tori Amos) onda to definitivno ima puni smisao. Na spomenutoj kaseti je bila jedna od mojih top pjesama – Army Dreamers; naslov pjesme, uzimajući u obzir njen tekst, oličenje je složenosti Kateinog umjetničkog izraza. Pjesmu, nažalost, nemam u audio formatu. (Imam je u .gp4, ako neko koristi Guitar-pro neka mi kaže, poslat ću mu. Zanimljiva je i priča o mojim susretima sa tom pjesmom... Možda je nekad ispričam. Njena poenta je – slučajnost ne postoji.) U JNA, van vlastite komforne zone, shvatit ću da strašno volim U2. I legendarne Irce nisam htio svojevremeno slušati zato što je čitava Gimnazija “Meša Selimović“ bila išarana njihovim simbolom, tj. zato što su na koricama Amrinih, Neveninih, Sandrinih, Azrinih, Edininih... svesaka bile nalijepljenje sličice sa Boninim likom. Hvala Bogu, nisam platio cijenu tinejdžerske glupe ljubomore. Posuo sam se pepelom po glavi i pažljivo preslušao U2 (Party Girl, Love Comes Tumbling, New Years Day, I Still Haven't Found, Sunday Bloody Sunday). Naravno da sam se, kao i svaki fini mladić, duboko naklonio Ircima, te shvatio da me taj ostrvski šarm neobično privlači. Tako ću doći do Enyae (Carribean Blue, Exile, Cursum Perficio), Loreenae McKennitt (Coventry Carol, All Souls Night, Snow, Prospero's speech) i djelimično Poguesa. Stilski potpuno različiti, svako od njih je zauzeo značajno mjesto u mom muzičkom svijetu.

Neposredno pred rat, kao student elektrotehnike, onako tehnički i šanerski, provodit ću se na blago dekadentnim zabavama sa jednim poznanikom iz JNA, a kasnije kolegom na faksu. Ozbiljni studenti, redovno smo išli na predavanja i vježbe, poslije kojih smo svaku noć, bez izuzetka, posjećivali gradske kafiće u kojima smo filozofski promišljeno, a sa ratnim slovenačkim pedigreom (tamo smo obojica služili vojsku), odbacivali svaki vid zabrinutosti za novonastalu situaciju u Bosni. Dobro smo vidjeli šta će se desiti, ali nismo željeli da vidimo. Laškim pivama i melodijama Depeche Modes (Enjoy The Silence, Never Let me Down Again, Policy Of Truth), topili smo u podsvijest spomenuti “unutrašnji glas“. Večeri bismo završavali u diskoteci (tada normalnoj, danas je to, kao i u ostalim gradovima, “turbofolkoteka“), u kojoj su se vrtjeli tadašnji hitovi sa MTV-a (meni u lijepom sjećanju ostali Army Of Lovers i Sheakspear's Sisters) i u kojoj smo totalno opušteni, nasmijani, sa svjesnom odlukom da budemo “bez brige i pameti“, pjevali:
“I'm taking a ride with my best friends / I hope he never let me down again... “

U ratu nisam slušao muziku – osim sevdalinke. Jačala mi moral i stavljala zastor pred balilukom (Mislim na Bosance koji se na ulicama nisu sklanjali pred borcima Armije Republike Bosne i Hercegovine, a od iste bježali po Bosni i van nje, te na devijacije uzrokovane “lepobrenizacijom“ islamsko-orijentalne kulture u Našoj dragoj, jadu i čemeru očitavnom u našem upornom i glupom očekivanju da nam sloboda i blagostanje padnu sa Neba.) Vlastiti svijet, pa i muzički, stavio sam na stand by (ne kajem se zbog toga!).

Ipak, tamo negdje pred poečtak daytonskog mira, upoznam jednog vezistu. Naime, odem do njega da tražim mlin za kahvu, kad - vidim na TV-u koncert klasične muzike, a on se zavalio u krevet i gleda. Prijatno me iznenadi informacija da sluša klasiku i odlučimo da se družimo. On me upoznao sa Caveom. “Princ tame“ jeste paradigma negativnog adlera. Ali ne ona dosadna i kukavna, nego ona koja mora egzistirati i, Bog zna zbog kojeg razloga, transformirati se u razne oblike, motivirati promjene u ponašanju, postojati kao neka vrsta podsjećanja da ne moram biti anđeo, ili, kako bi to Rammstein lijepo rekao:
“Got weis ich will kein engel sein! “ (Bog zna da ne želim postati anđeo.)
Plašila me moja sposobnost da uživam u Caveu (Mercy Seat, I Head A Dream Joe, Christina Astonishing, Mercy, Jon Fin's wife, Hammer Song...), ali citirani stih Rammsteina mi je pomogao da shvatim kako razloga za strah nema. Da me ne shvatite pogrešno – postoji nešto što se zove “estetika ružnog“, utemeljio ju je Bodler (francuski simbolizam u književnosti); usuđujem se reći da postoji i “estetika tužnog“ (prema mom skromnom mišljenju, predstavnik bi mogao biti Francesco Petrarka), ali i “estetika mračnog“ – e tu je na tronu Nick Cave. Ima jedan fantastičan esej o mračnoj strani ljudske prirode, te u kojem zauzima stajalište da nas sam Bog podržava u izražavanju mentalnih devijacija u nama. Nisam siguran da bih sa mojim dragim Caveom podijelio mišljenje o tome... Naći ću vremena pa malo više pisati o njemu. Zaslužuje zaseban post. Ali, drugom prilikom... (Kraj u sljedećem nastavku.)

Ponuda koju ne možete odbiti
<< 03/2005 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031


LINKOVI BLOGGER.BA

MOJI LINKOVI
Ćutim i slušam ih:

Jim and Nancy Dornan
Peter Cox
Robert Kiyosaki
Doug Wead

Quixtar-blog


Stražari mojih svjetova:

Mike Oldfield I
Mike Oldfield II

Nick Cave
Enya
Kate Bush - lyrics
Rammstein
Björk
Leonard Cohen I iII
Pink Floyd I i II
Depeche Mode I i II
Dire Straits/Mark Knopfler
EKV
Azra
Laibach I i II

Koristim:

Chromasia
Imageshack
Slibe
AcousticSpot
Prevođenje
MP3 1
MP3 1
MP3 2
Youtube
Tekstovi pjesama
Upload pjesmu ili što god hoćete ;)



Drugi blog:

Priznajmo vlastite strahove


Eagletz pisao:

"Dvojinu su stari Slaveni imali u recniku."
"Ahmede, Muhammede..."
Probuđeni slavenski duh
"Gott weis ich will kein Engel Sein"
Slovo o startnoj poziciji
Yeah, God is Great!
Stražari moga svijeta I, II, III, IV, V i VI

E-mails:

eagle_tz@hotmail.com
eagletz@gmail.com

Napominjem da sam za kreiranje ovih mail-adresa iskoristio ime glavnog lika iz filma "Before the rain" - Aleksandar Kirkov.

Wir sind für die Musik geboren

Free Music Online

Free Music Online



free music at divine-music.info






DESKRIPCIJA ADLEROVOG SNA
...
- Znaš, ne volim puno ni pričati...
- "Lust for life!” UUUU… Ah, znam da ne voliš puno pričati!
- Ponekad volim, ali često ne želim razmatrati, ne želim analizirati, diskutovati o bilo čemu... čak ni sanjati… Otkud znaš?
- Ljenost, pa to ti je!
- Baš nije! Nisam to pošla reći... Riječ je o "lakoći postojanja", o pokušaju da se osjećaj uhvati, o odmoru, kad se iscrpljenost treba pretvoriti u talas koji će da sapere sve brige i prekrije ih nekom energijom, željom... Kao da probudi san, recimo, kao biljka koja je bila previše na suncu, u želji da procvjeta i poraste što prije, što brže, da pokaže svoje boje, i onda se povuče u hlad… I upije kišu u sebe. Tako su ponekad sve konverzacije suvišne, sve priče i sve riječi – neprikladne. I onda je cijeli svijet u tebi. I osjećaš ga kao fetus u trbuhu; vrti se tako i on u srci i glavi. Ni novac, ni brige... Ništa nije potrebno kad mir zavlada i ono zadovoljstvo pronađeš, zatrepti... I, zamisli: Sade u pozadini i dva umora na krevetu, bez rijeci, sjedinjeni!
(10./11. juli 2006.)

UPDATE (ili Realizacija Adlerova Sna)

Trepavice moje, sviraće po strunama tvojih grudi...
I obaracemo ruku šoferima po sumnjivim krčmama na putevima našim....
Podizaćemo mostove na Nevi vatrometima poljubaca...
Vjetrenjače ce okretati svoje latice od vjetra tvoje ruke u mojoj kosi...
Sve zemlje na svijetu biće samo naš plesni podijum..
I varaćemo na kartama sumnjive likove iz Legije stranaca...
I bježati od razbojnika u noći...
Darivaću ti Nobelovu nagradu za Ljubav na vrhu Ajfelovog tornja...
Sa čergom ćemo putovati kroz pustinju Afrike. Sa beduinima kamile trgovati...
Kineski zid preskočiti ti i ja...držeć' se za ruke...
Planinski vijenci Anda mali biće za nase korake...
Polove ćemo otopiti, a pingvine na sunce naučiti...
Iz lavljih kandzi ćes me izbaviti...sa tigrom sprijateljiti...
Vulkane umiriti da ne gore zemlju kojom hodam...
Bićes mi korak u štiklama...
Bices mi vjetar u haljini...

....pleši samnom kada Budeš...
Stvori me od misli svoje i dimnim znacima iz obitavalista Poslednjeg Mohikanca me dozovi...
Pa čak i da potonu brodovi, pa i da nestanu avioni u Bermudskom trouglu, pa čak i da vozovi šine pojedu kroz tajge beskrajne...
Letećim balonom doći ću...za treptaj tvog oka se stvoriti...
....Plesom cemo kišu prizvati...
I ona ce od nas dvoje
Jedno stvoriti.

12. 8. 2006. 19:33


BROJA%u010C POSJETA
142911

Powered by Blogger.ba