Ponuda koju ne možete odbiti

"THE DREAM IS EVERYTHING!" (Peter Cox)

22.03.2005.

Stražari moga svijeta III – komandant straže

...Dolazi jaran kod mene i nosi neku ploču. Veli da je Boki poklonio njegovoj sestri za rođendan, a ona nema gramofona, pa je on donio da vidimo “šta je to“. Plav omot i neki muški lik u rasteru. Pjesama, svega šest. Jedna preko 7 minuta: Velim mu: “Hej, imam prijedlog, al' nemoj se smijat'. Haj' sad' pustimo ovu najdužu i maštamo. Poslije jedan drugom ispričamo šta smo sanjali. “ Bio je to Mike Oldfield i album “Discoevry“, a “najduža pjesma“ je, zapravo, bio instrumental “The Lake“. Maštali smo o ženama svojih snova. Njegova se iznenada pojavila na “Tenisu", a ja sam svoju posmatrao kako šeta morskom plažom. (Priznajem da je njegov dream bio originalan, a moj klasičan i stereotipan.)

“The Lake“, tako, postaje samo moj instrumental. Koga god sam pitao je li ga čuo, svi su davali negativne odgovore. Čak i oni koji su nešto znali o Oldfieldu, zaustavljali su se na “Shadows on the wall“, “To France“, ili, u nešto boljem slučaju, na “Tubular bells“, dok su ozbiljniji pričali o “Amaroku“. Ali niko, do dana današnjeg, nije mi spominjao “Jezero“. (Nema slučajnosti u životu. U vizuelnom smislu, moj svijet se krije ispod planine u valovima i jezerskoj hladnoći koja grije srce (kad nadjem prikladnu fotografiu, postavit ću je). A to jezero, opet, zaštitni je znak mjesta odakle su moji roditelji i komplet familija.)

Mike Oldfield, tako, postaje simbolom moje individualnosti, estetske senzibilnosti, najdubljih emocija neodvojivih od najvažnije odluke u životu – da se pokorim Bogu. Za Oldfieldovu muziku, vezan je onaj neponovljivi adler. Ostali vidovi moga bitisanja, na ovaj ili onaj način, kada je muzika u pitanju, daju se logički objasniti. Ali ne i kada je po srijedi Oldfieldova muzika! (evo mi se plače...) Teško mi je znati zbog čega me je Bog stvorio, i dalje tragam za “svrhom svoga postojanja“ (Jim Dornan). Jedino što sigurno znam da želim je da plovim ka Sjevernom polu, i da, sa nekih zvučnika na brodu, do mene dopiru zvuci Ommadawn, raznih varijacija “cjevastih zvona“, Incantations, Foreign Afair, Good News... te da mi, kada se vratim u redovne ratove sa sobom i svijetom, potrebnu snagu uvijek i iznova ulijevaju Five Miles Out, Tubular Bells III... a misaonim paradigmama potrebnu svježinu omoguće melodije Amaroka. Oldfield je potpuno po strani od svih ostalih muzičkih pravaca koje strašno volim i koji me definiraju. Ali je, ponavljam, on komandant straže moga muzičkog svijeta.

Evo me opet na blogu... Oldfield mi je pomogao da shvatim kako se ne moram plaho sekirati kad neko ne sluša istu muziku kao i ja...(Nastavit će se)

Ponuda koju ne možete odbiti
<< 03/2005 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031


LINKOVI BLOGGER.BA

MOJI LINKOVI
Ćutim i slušam ih:

Jim and Nancy Dornan
Peter Cox
Robert Kiyosaki
Doug Wead

Quixtar-blog


Stražari mojih svjetova:

Mike Oldfield I
Mike Oldfield II

Nick Cave
Enya
Kate Bush - lyrics
Rammstein
Björk
Leonard Cohen I iII
Pink Floyd I i II
Depeche Mode I i II
Dire Straits/Mark Knopfler
EKV
Azra
Laibach I i II

Koristim:

Chromasia
Imageshack
Slibe
AcousticSpot
Prevođenje
MP3 1
MP3 1
MP3 2
Youtube
Tekstovi pjesama
Upload pjesmu ili što god hoćete ;)



Drugi blog:

Priznajmo vlastite strahove


Eagletz pisao:

"Dvojinu su stari Slaveni imali u recniku."
"Ahmede, Muhammede..."
Probuđeni slavenski duh
"Gott weis ich will kein Engel Sein"
Slovo o startnoj poziciji
Yeah, God is Great!
Stražari moga svijeta I, II, III, IV, V i VI

E-mails:

eagle_tz@hotmail.com
eagletz@gmail.com

Napominjem da sam za kreiranje ovih mail-adresa iskoristio ime glavnog lika iz filma "Before the rain" - Aleksandar Kirkov.

Wir sind für die Musik geboren

Free Music Online

Free Music Online



free music at divine-music.info






DESKRIPCIJA ADLEROVOG SNA
...
- Znaš, ne volim puno ni pričati...
- "Lust for life!” UUUU… Ah, znam da ne voliš puno pričati!
- Ponekad volim, ali često ne želim razmatrati, ne želim analizirati, diskutovati o bilo čemu... čak ni sanjati… Otkud znaš?
- Ljenost, pa to ti je!
- Baš nije! Nisam to pošla reći... Riječ je o "lakoći postojanja", o pokušaju da se osjećaj uhvati, o odmoru, kad se iscrpljenost treba pretvoriti u talas koji će da sapere sve brige i prekrije ih nekom energijom, željom... Kao da probudi san, recimo, kao biljka koja je bila previše na suncu, u želji da procvjeta i poraste što prije, što brže, da pokaže svoje boje, i onda se povuče u hlad… I upije kišu u sebe. Tako su ponekad sve konverzacije suvišne, sve priče i sve riječi – neprikladne. I onda je cijeli svijet u tebi. I osjećaš ga kao fetus u trbuhu; vrti se tako i on u srci i glavi. Ni novac, ni brige... Ništa nije potrebno kad mir zavlada i ono zadovoljstvo pronađeš, zatrepti... I, zamisli: Sade u pozadini i dva umora na krevetu, bez rijeci, sjedinjeni!
(10./11. juli 2006.)

UPDATE (ili Realizacija Adlerova Sna)

Trepavice moje, sviraće po strunama tvojih grudi...
I obaracemo ruku šoferima po sumnjivim krčmama na putevima našim....
Podizaćemo mostove na Nevi vatrometima poljubaca...
Vjetrenjače ce okretati svoje latice od vjetra tvoje ruke u mojoj kosi...
Sve zemlje na svijetu biće samo naš plesni podijum..
I varaćemo na kartama sumnjive likove iz Legije stranaca...
I bježati od razbojnika u noći...
Darivaću ti Nobelovu nagradu za Ljubav na vrhu Ajfelovog tornja...
Sa čergom ćemo putovati kroz pustinju Afrike. Sa beduinima kamile trgovati...
Kineski zid preskočiti ti i ja...držeć' se za ruke...
Planinski vijenci Anda mali biće za nase korake...
Polove ćemo otopiti, a pingvine na sunce naučiti...
Iz lavljih kandzi ćes me izbaviti...sa tigrom sprijateljiti...
Vulkane umiriti da ne gore zemlju kojom hodam...
Bićes mi korak u štiklama...
Bices mi vjetar u haljini...

....pleši samnom kada Budeš...
Stvori me od misli svoje i dimnim znacima iz obitavalista Poslednjeg Mohikanca me dozovi...
Pa čak i da potonu brodovi, pa i da nestanu avioni u Bermudskom trouglu, pa čak i da vozovi šine pojedu kroz tajge beskrajne...
Letećim balonom doći ću...za treptaj tvog oka se stvoriti...
....Plesom cemo kišu prizvati...
I ona ce od nas dvoje
Jedno stvoriti.

12. 8. 2006. 19:33


BROJA%u010C POSJETA
142911

Powered by Blogger.ba