Ponuda koju ne možete odbiti

"THE DREAM IS EVERYTHING!" (Peter Cox)

21.03.2005.

Stražari moga svijeta II

...Gimnazijski šminkeri su slušali istu muziku, a ja sa njima nisam želio ništa dijeliti; odlučio sam napraviti promjenu. Odmetnuo sam se i počeo izlaziti sa rajom iz Elektrotehničkog školskog centra. Bili su to pravi momci, sa dugim kosama, farmerkama iz “Varteksa” a ne iz Trsta, često bez prednjih zuba (izgubljenih u prvim tučama). Psovali su, pušili, pili prve pive ali neki visoki etički kodeks –Sve za raju - oduševljavao me i prihvatio sam njihova pravila igre: odbacio sam “šminkersku” muziku, a drug iz razreda, za rođendan mi je poklonio ploču Iron Maiden “Piece Of Mind”. Agresivnost i mistične fotografije sa ploča hranile su bunt protiv neuništivih pravila elitizma, za tinejdžere '80.-ih oličenih u tuzlanskoj gimnaziji. Sa gramofona je drečalo: Aaaaaaaa – lek – san – dar the greeeaaaaaat....!, a pesnice su mi se stiskale kada bih slušao solaže (Phantom Of The Opera, Seventh Son of Seventh Son)... Ubrzo je uslijedilo upoznavanje sa Scorpionsima, Deep Purpleom... Njemački hard-rockeri postaju moj zaštitni znak (Love at First Sting, Holiday, Bad Boys Runing Wild, Fly to The Sky), a nezaobilazni Zepelini (Stairways to Heaven), Purple (Childe In Time, Soldier Of Fortune) tjeraju me da odsviram prve akorde. Najprije rifovi (a šta bi drugo, nego Smoke On The Water), a zatim i prvi akordi. (Balkan, Krivo je more, Jedina moja, Neda)

Uz gitaru, počelo je moje vraćanje “korijenima”. Da nije lijepo odbaciti domaću produkciju, naučio me Lepi, jedini pravi tuzlanski sljedbenik “New primitivsa”, subkulturnog fenomena koji, na našu bosansku žalost, još uvijek nije dovoljno istražen (By the way, imam snažnu želju da to uradim ja, al' nemam kad'!) Uz ploče Riblje čorbe i Bijelog dugmeta (Gdje da kreneš u ovo strašno doba), počeli su se slagati i vinili Zabranjenog pušenja, Plavog orkestra, Crvene jabuke, Merlina (Kokuzna vremena – jedino je što od Merlina mogu slušati), zaboravljeni Gorki šečer.... dok je moj prvi samostalni odlazak kod druga u Beograd, preko subote i nedjelje (kao alternativa ispunjenja mamine želje da odustanem od odlaska na derbi Zvijezda – Partizan) obilježen kupovinom ploče Dire Straits: “Brothers In Arms”. Mark Knopfler, kako svirkom tako i pjevanjem, motivira me da naučim praviti distinkciju između onoga što ja volim slušati i onoga što je kvalitet...

Sebi sam priznao da mi je muzika pola mog života, kada sam prvi put čuo kompozicije čovjeka (o njemu u sljedećem postu) koji, prema mom laičkom razumijevanju, daje novu dimenziju muzici. Djetinjast je bio put do njega. Naime, moja raja izlazila je na “Tenis“, tada ofucan i “umoren“ nekada kultni tuzlanski kafić. Međutim, tamo je izlazila starija raja, njih nekoliko, sa kojima će nas spojiti sestra jednog od nas. Pratili su količine ispijenih piva, vina, a nerijetko i žestokih pića i na vrijeme nas, lijepim riječima, zaustavljali. Pitali su nas šta slušamo i šta čitamo. Počastvovani njihovim pitanjima, ponosno smo odgovarali da ne čitamo ništa i da slušamo, naravno, rock i metal. Tada mi nisu bili jasni njihovi osmijesi i tapšanja po ramenima. Boki, jedan od njih, u trenucima kada bi ga malo “ufatilo“, pričao bi o nekakvim koncertima koji se organizuju, ni manje ni više, nego u crkvama (Titovim omladincima anatemisanim mjestima, a upravo je to bio razlog za širenje naših očiju i čuljenje ušiju – nek' je kontra, pa šta god da je!). Nekoliko večeri nam je trebalo da razumijemo riječi koje je Boki, zaplićući jezikom, izgovarao: psihodelija i Tangerine dream; Vangelis, Jean Michaele Jar... Sve same nepoznanice. Daj' vam! Teško je bilo doći do tih ploča, ali Boki je imao kasete. Nisam ih smio slušati u sobi, da me starci ne pitaju puno, pa sam se sa malim vokmenom, koji je imao zvučnike (a bez slušalica), zatvarao u toalet i slušao... Tada sam prvi put osjetio da smo muzika i ja sami. Samopuzdanje je raslo, mada sam nakon desetak minuta tzv. psihodelicne muzike, pritiskao “stop“... (Nastavit će se)

Ponuda koju ne možete odbiti
<< 03/2005 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031


LINKOVI BLOGGER.BA

MOJI LINKOVI
Ćutim i slušam ih:

Jim and Nancy Dornan
Peter Cox
Robert Kiyosaki
Doug Wead

Quixtar-blog


Stražari mojih svjetova:

Mike Oldfield I
Mike Oldfield II

Nick Cave
Enya
Kate Bush - lyrics
Rammstein
Björk
Leonard Cohen I iII
Pink Floyd I i II
Depeche Mode I i II
Dire Straits/Mark Knopfler
EKV
Azra
Laibach I i II

Koristim:

Chromasia
Imageshack
Slibe
AcousticSpot
Prevođenje
MP3 1
MP3 1
MP3 2
Youtube
Tekstovi pjesama
Upload pjesmu ili što god hoćete ;)



Drugi blog:

Priznajmo vlastite strahove


Eagletz pisao:

"Dvojinu su stari Slaveni imali u recniku."
"Ahmede, Muhammede..."
Probuđeni slavenski duh
"Gott weis ich will kein Engel Sein"
Slovo o startnoj poziciji
Yeah, God is Great!
Stražari moga svijeta I, II, III, IV, V i VI

E-mails:

eagle_tz@hotmail.com
eagletz@gmail.com

Napominjem da sam za kreiranje ovih mail-adresa iskoristio ime glavnog lika iz filma "Before the rain" - Aleksandar Kirkov.

Wir sind für die Musik geboren

Free Music Online

Free Music Online



free music at divine-music.info






DESKRIPCIJA ADLEROVOG SNA
...
- Znaš, ne volim puno ni pričati...
- "Lust for life!” UUUU… Ah, znam da ne voliš puno pričati!
- Ponekad volim, ali često ne želim razmatrati, ne želim analizirati, diskutovati o bilo čemu... čak ni sanjati… Otkud znaš?
- Ljenost, pa to ti je!
- Baš nije! Nisam to pošla reći... Riječ je o "lakoći postojanja", o pokušaju da se osjećaj uhvati, o odmoru, kad se iscrpljenost treba pretvoriti u talas koji će da sapere sve brige i prekrije ih nekom energijom, željom... Kao da probudi san, recimo, kao biljka koja je bila previše na suncu, u želji da procvjeta i poraste što prije, što brže, da pokaže svoje boje, i onda se povuče u hlad… I upije kišu u sebe. Tako su ponekad sve konverzacije suvišne, sve priče i sve riječi – neprikladne. I onda je cijeli svijet u tebi. I osjećaš ga kao fetus u trbuhu; vrti se tako i on u srci i glavi. Ni novac, ni brige... Ništa nije potrebno kad mir zavlada i ono zadovoljstvo pronađeš, zatrepti... I, zamisli: Sade u pozadini i dva umora na krevetu, bez rijeci, sjedinjeni!
(10./11. juli 2006.)

UPDATE (ili Realizacija Adlerova Sna)

Trepavice moje, sviraće po strunama tvojih grudi...
I obaracemo ruku šoferima po sumnjivim krčmama na putevima našim....
Podizaćemo mostove na Nevi vatrometima poljubaca...
Vjetrenjače ce okretati svoje latice od vjetra tvoje ruke u mojoj kosi...
Sve zemlje na svijetu biće samo naš plesni podijum..
I varaćemo na kartama sumnjive likove iz Legije stranaca...
I bježati od razbojnika u noći...
Darivaću ti Nobelovu nagradu za Ljubav na vrhu Ajfelovog tornja...
Sa čergom ćemo putovati kroz pustinju Afrike. Sa beduinima kamile trgovati...
Kineski zid preskočiti ti i ja...držeć' se za ruke...
Planinski vijenci Anda mali biće za nase korake...
Polove ćemo otopiti, a pingvine na sunce naučiti...
Iz lavljih kandzi ćes me izbaviti...sa tigrom sprijateljiti...
Vulkane umiriti da ne gore zemlju kojom hodam...
Bićes mi korak u štiklama...
Bices mi vjetar u haljini...

....pleši samnom kada Budeš...
Stvori me od misli svoje i dimnim znacima iz obitavalista Poslednjeg Mohikanca me dozovi...
Pa čak i da potonu brodovi, pa i da nestanu avioni u Bermudskom trouglu, pa čak i da vozovi šine pojedu kroz tajge beskrajne...
Letećim balonom doći ću...za treptaj tvog oka se stvoriti...
....Plesom cemo kišu prizvati...
I ona ce od nas dvoje
Jedno stvoriti.

12. 8. 2006. 19:33


BROJA%u010C POSJETA
142911

Powered by Blogger.ba