Ponuda koju ne možete odbiti

"THE DREAM IS EVERYTHING!" (Peter Cox)

11.03.2005.

Sa zakasnjenjem ostvaren djecacki san

Osjetit cete, ili ne, kako se i veceras blago patim. Na silu hocu i hocu da nesto postavim na blog, Sve me neki glupi i bezrazlozni strah da ce me virtualni poznanici prestati "klikati" ako uskoro ne naidju na novi post. Zurim...
Joooj, necu stic' napisat' nista sto bi mi se svidjelo... Eh, uvijek radim neke gluposti koje moram da radim, al' moram, valja zivjet'. Boze, nikad nemam vremena za sebe. I, evo, konacno mi dade mogucnost za izrazavanje, makar ono bilo instant, a ja opet nemam vremena... Dokle!

A onaj adler, koji je puno prezivio i prozivio, vidio, procitao i cuo, i koji sa sigurnoscu moze reci da neke stvari uistinu zna, zavalio se na kauc i zijevajuci konstatuje:
- Neka te, eagletz, ne s... Znas da je u sustini svake tvoje kuknjave – strah. Haj' sad, napisi taj post i za poslom. Ili
spavaj, da bi sutra odmoran obavljao redovne obaveze, ili se ostavi bloga. Nece, ba, nista pobjec'. I da hoce, tebe tvoje ceka.


U pravu je adler, ali zivot po nacelima univerzalnih mudrosti nije moguce zivjeti na silu. Mozak jeste razumio moc sudbine, ali u mome bicu ce se ona internalizirati tek kada prodjem dovoljan broj razocarenja i kad shvatim da blagi uzdasi ceznje (osim onih za Vjecnim Bogom) jesu odlika ljudi koji su iznevjerili vjeru u sebe i moc koja je ljudskom bicu data, iliti "nesanjara", kako ih je divno nazvala Nenanana (odgovarajuci na pitanje "Ko ne voli Kuma? "). Zato, zurim, hocu da se patim i plasim da mi blogeri ne pobjegnu... Neka tebe, adleru! Mene pusti da me bude strah kako ce vec sutra biti kasno da konstatujem kako se snovi ostvaruju sa blagim zakasnjenjem.

Da, skoro svi moji snovi su se ostvarili kada sam odustao od njih. Npr., san da budem neki cool radio-voditelj, da me tokom programa nazove neka djevojka, da pocnemo pricati preko telefona, da se upoznamo, zavolimo i da dalje bude povijest.

Taj san mi se rodio kada sam gledao prvu epizodu "Poziv u ponoć" i legendarnog Jack Killiana. Sjecate li se: "Good night America, wherever you are!" Za one koji se ne sjecaju: Jack je bivsi cuvar zakona koji pocinje raditi na jednoj radio-stanici nocni kontakt program. Svaka epizoda je prica koja friskog novinara ponovo vraca u ulogu policajca, a fabule su motivirane pozivom nekog od slusatelja emisije koji ga informise o desenom silovanju, napastvovanju, ubistvu, samoubistvu itd., a koje ce rijesiti upravo on Jack Killian.

Ali, nijedna epizoda nije imala takav uticaj na mene kao prva. Jack, naime, pocinje raditi kao radio-voditelj upravo u vrijeme kada se u New Yorku svake veceri desava jedno ubistvo. Svake veceri biva ubijen jedan srednjovjecni muskarac. Jedina veza medju ubijenima je – ozenjeni su. Jacku se u program javlja ubica. Zena! Otvoreno kaze da ih ona ubija. Kako i zasto? Maskirana u prostitutku ulazi u automobile muskaraca od kojih kroz neformalan razgovor saznaje da su ozenjeni. Kada joj konzumenti ulicnih ljubavnih usluga na njeno pitanje: "Zasto varate svoju zenu? " odgovore konstatacijom: "To nije tvoj problem." ili osmijehom tipa – vid' ove budale, ona vadi pistolj i ubija ih. Sve to otvoreno kaze Jacku i izrazava zelju da ga upozna jer vjeruje da je upravo on muskarac njenih snova, njen princ na bijelom konju. Dogovaraju susret. Jack (naravno, naoruzan) ulazi u stan ispunjen vostanim figurama mladenaca, obasjanim stotinama svijeca. Kraj prozora, u vjencanici, stoji ona. Jack misli da je i to vostana figura. Medjutim: "Jack!", sapatom ga poziva i baca bidermajer prema njemu. Jack gleda u cvijece, ali iskusni policajac brzo vraca pogled i uocava srebreni kolt uperen u njega. Hitro vadi svoj "gun" i pogadja je. Snazan udar magnuma izbacuje tijelo kroz prozor, a njen pistolj pada na pod. Jack otvara kolt i uocava da u njemu nema nijednog metka.

Te veceri dugo nisam zaspao. Petnestogodisnji djecak je poslije prve epizode americke serije s neki cudnim olaksanjem dugo gledao u zvijezde.

Zavrsit cu gimnaziju, odsluziti JNA, upisati fakultet i poceti da zivim. A onda je dosao rat. Odustanem od svih snova! No, poslije rata se zakopani, s neki cudnim olaksanjem s neki cudnim olaksanjem "Jack Kilian san", ostvari.

Nakon demobiliyacije zaposlio sam se na jednom radiju – urednik informativno-politickog programa. Ipak, uspavani adler se u meni poceo buditi (rat je zavrsen, pa sam stidno poceo da se okrecem sebi i svom svijetu) i svojim krmeljanjem me natjerao da zamolim glavnog urednika za dva sata programa u kojem cu voditi top listu "Neiskvarenog rocka, sympho rocka i alternativne muzike – Top 20". Bila mi je ta emisija prostor za izivljavanje svih natalozenih emocija koje nisu imale izravnu vezu sa novom (citaj – ruralnom, Ceciniziranom i Jeleniziranom) kulturom zivljenja. Dobra muzika, gradski svijet zove i zahvaljuje, dobro meni – pravo. Al' engleski mi u to doba i nije bio jaca strana. Tako sam Caveov hit "Where the wild roses grow" najavljivao ovako: "Na 6. mjestu izvanredni Kejv i Kajli Minoug sa pjesmom – Ver d vild rozes grau." Zvoni telefon. Smireni djecko za miks-pultom veli da je za mene, off-line. Zenski glas:
- Halo!
- Halo, je l' to covjek koji vodi emisiju "Top 20"?
- Da, ja sam.
- E, stari, super si! Stvarno... Odusevljena sam. Inace
ne slusam radio, ali tvoju emisiju redovno pratim.
- Koju emisiju? Je l' onu "Svi mi jos dugujemo Bosni", il'
ovu sto ide?
- Ma, nemam pojma za tu prvu sto si je spomenuo...
Mislim na ovu top listu. Hej, odmaras me.
- Hvala, hvala...
- Ali, moram ti nesto reci.
- Kazi!
- Al' nemoj se ubehutit'!
- Slobodno reci.
- Je l' de, engleski ti nije bas jaca strana?
- (crvenim se)
- Ne kaze se Ver d vild rozes grau, vec Ver d
vajld rouses grou! Molim te, nemoj da te ovo
demotivira. Super si! Ali, de nek ti neko, ako nisi
siguran, kaze kako se izgovaraju neki naslovi na
engleskom.
- Hej, neces mi vjerovati, ali nimalo se ne ljutim.
Hvala ti puno. Kako se zoves?
- Selma! (ime izmisljeno, prim. eagletz)
- Selma, hvala ti i ostani sa nama.
- Ma hvala tebi, vracas mi volju za slusanjem radija.
- OK, slusaj nas i dalje. Hvala, jos jednom. Cao!
- Cao!


Isti dan ispricat cu zgodu jednom poznaniku: Radujem se kako u gradu jos uvijek postoje dobronamjerni ljudi cije kritike nemaju cilj unistavanje entuzijazam. Frajer se pobjednicki nasmije: "Selma je moja djevojka!" Veli mi jos da bi bilo dobro da je dovedem na "nas" (radio je bio nacionalni) jer trenutno prevodi vijesti sa engleskog na "njihovom" radiju (taj drugi radio je takodjer bio nacionalni), a steta da "nas" kvalitet sluzi "njima". Selma ce u medjuvremenu prekinuti sa mojim poznanikom, a ja cu je, uvjeren da mu cinim uslugu, pozvati i zaposliti. Fluidi, prica, fluidi, prica i – pocnemo se zabavljati. Vise od pet godina bili smo zajedno.

Djecacki san se ostvario, ali ja nisam bio posebno sretan i uzbudjen zbog toga. Mozda i zato sto je adler tada tek doruckovao.

Ponuda koju ne možete odbiti
<< 03/2005 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031


LINKOVI BLOGGER.BA

MOJI LINKOVI
Ćutim i slušam ih:

Jim and Nancy Dornan
Peter Cox
Robert Kiyosaki
Doug Wead

Quixtar-blog


Stražari mojih svjetova:

Mike Oldfield I
Mike Oldfield II

Nick Cave
Enya
Kate Bush - lyrics
Rammstein
Björk
Leonard Cohen I iII
Pink Floyd I i II
Depeche Mode I i II
Dire Straits/Mark Knopfler
EKV
Azra
Laibach I i II

Koristim:

Chromasia
Imageshack
Slibe
AcousticSpot
Prevođenje
MP3 1
MP3 1
MP3 2
Youtube
Tekstovi pjesama
Upload pjesmu ili što god hoćete ;)



Drugi blog:

Priznajmo vlastite strahove


Eagletz pisao:

"Dvojinu su stari Slaveni imali u recniku."
"Ahmede, Muhammede..."
Probuđeni slavenski duh
"Gott weis ich will kein Engel Sein"
Slovo o startnoj poziciji
Yeah, God is Great!
Stražari moga svijeta I, II, III, IV, V i VI

E-mails:

eagle_tz@hotmail.com
eagletz@gmail.com

Napominjem da sam za kreiranje ovih mail-adresa iskoristio ime glavnog lika iz filma "Before the rain" - Aleksandar Kirkov.

Wir sind für die Musik geboren

Free Music Online

Free Music Online



free music at divine-music.info






DESKRIPCIJA ADLEROVOG SNA
...
- Znaš, ne volim puno ni pričati...
- "Lust for life!” UUUU… Ah, znam da ne voliš puno pričati!
- Ponekad volim, ali često ne želim razmatrati, ne želim analizirati, diskutovati o bilo čemu... čak ni sanjati… Otkud znaš?
- Ljenost, pa to ti je!
- Baš nije! Nisam to pošla reći... Riječ je o "lakoći postojanja", o pokušaju da se osjećaj uhvati, o odmoru, kad se iscrpljenost treba pretvoriti u talas koji će da sapere sve brige i prekrije ih nekom energijom, željom... Kao da probudi san, recimo, kao biljka koja je bila previše na suncu, u želji da procvjeta i poraste što prije, što brže, da pokaže svoje boje, i onda se povuče u hlad… I upije kišu u sebe. Tako su ponekad sve konverzacije suvišne, sve priče i sve riječi – neprikladne. I onda je cijeli svijet u tebi. I osjećaš ga kao fetus u trbuhu; vrti se tako i on u srci i glavi. Ni novac, ni brige... Ništa nije potrebno kad mir zavlada i ono zadovoljstvo pronađeš, zatrepti... I, zamisli: Sade u pozadini i dva umora na krevetu, bez rijeci, sjedinjeni!
(10./11. juli 2006.)

UPDATE (ili Realizacija Adlerova Sna)

Trepavice moje, sviraće po strunama tvojih grudi...
I obaracemo ruku šoferima po sumnjivim krčmama na putevima našim....
Podizaćemo mostove na Nevi vatrometima poljubaca...
Vjetrenjače ce okretati svoje latice od vjetra tvoje ruke u mojoj kosi...
Sve zemlje na svijetu biće samo naš plesni podijum..
I varaćemo na kartama sumnjive likove iz Legije stranaca...
I bježati od razbojnika u noći...
Darivaću ti Nobelovu nagradu za Ljubav na vrhu Ajfelovog tornja...
Sa čergom ćemo putovati kroz pustinju Afrike. Sa beduinima kamile trgovati...
Kineski zid preskočiti ti i ja...držeć' se za ruke...
Planinski vijenci Anda mali biće za nase korake...
Polove ćemo otopiti, a pingvine na sunce naučiti...
Iz lavljih kandzi ćes me izbaviti...sa tigrom sprijateljiti...
Vulkane umiriti da ne gore zemlju kojom hodam...
Bićes mi korak u štiklama...
Bices mi vjetar u haljini...

....pleši samnom kada Budeš...
Stvori me od misli svoje i dimnim znacima iz obitavalista Poslednjeg Mohikanca me dozovi...
Pa čak i da potonu brodovi, pa i da nestanu avioni u Bermudskom trouglu, pa čak i da vozovi šine pojedu kroz tajge beskrajne...
Letećim balonom doći ću...za treptaj tvog oka se stvoriti...
....Plesom cemo kišu prizvati...
I ona ce od nas dvoje
Jedno stvoriti.

12. 8. 2006. 19:33


BROJA%u010C POSJETA
169398

Powered by Blogger.ba