Ponuda koju ne možete odbiti

"THE DREAM IS EVERYTHING!" (Peter Cox)

24.02.2005.

"Dvojinu su stari Slaveni imali u recniku"

Tratincica je postom Filozofija u dvoje pocela temu koja mi se vrti po glavi evo skoro pet godina. Muskarci i zene, i kakav bi odnos medju njima trebao biti. Mogao bih ja o tome nadugo i nasiroko, ali veceras cu kratko deskribirati vlastito iskustvo (Kratko s obzirom na osmogodisnji period koji ono obuhvata; uzgred se izvinjavam zbog duzine posta!), s tim da pod iskustvom podrazumijevam ne samo ono sto mi se desilo, nego i to kako sam reagovao na to sto se desilo. Vjerujem da ce vam biti zanimljivo, posebno tratincici i Nenanani, koje su se u komentarima oko navedene teme malkice sporeckale
Najprije da kazem kako sam uistinu zaljubljiv, sanjar i... Bojim se da kazem bio sve to. Zivot mi se, trenutno, svodi na posao – kuca – posao u kuci – blog. Hladan kao led, katkad dam priliku sebi da u nekoj prepoznam ono sto mi treba, a sto je zakopala u sebi iz nije vazno kakvih razloga. Uglavnom ona to nema, pa se sam sebi zgadim sto poslusam savjete «macora» tuzlanskih; savjete tipa: «Koji ti je? Nemoguce je to sto ti hoces, odrasti!»
Nisam nezadovoljan, ali ceznem za ushitom i onim prefinjenim osjecajima koje sam gajio (opet perfekt!) prema zeni, kao takvoj. I svim onim mislima i teorijskim eksplikacijama o tome kako su u ljubavi 1 + 1 = 1. Ali, post Filozofija u dvoje jeste naceo ozbiljna pitanja.
Postoje tipicno muska i tipicno zenska priroda, nema dvojbe. Postoje tipicno muski i tipicno zenski snovi, muska i zenska nastojanja, citanja tekstova... Ali, sto onda Bog nije stavio razlicite zahtjeve pred zenu i pred muskarca? U nekom ontoloskom smislu, kakve veze imaju razlike (koje treba priznati, pocev od bioloskih) izmedju njih dvoje. Bez obzira sto sam hladan (trenutno), ja sam i tvrdoglav – nikada, ali nikada, necu odustati od – zene mojih snova. Kakva je ona i kakva bi trebala biti? Necu odgovarati na ovo pitanje, jer nisam bitan ja, a i svaki odgovor mogao bi nositi sobom znacenja koja pojednostavljuju tako ozbiljnu temu, a to nije fer.
Mnostvo je brakova i dugih veza koji funkcionisu iz navike (finansijske, seksualne, tradicijske, intelektualne, ccarsijske...), porodica se raspada i stvarno smo negdje, da izvinite, napravili z..... Gdje? Cuvamo se, bojimo se, okrivljujemo se kad smo nezadovoljni, a nikada se ne usudimo postaviti najteza pitanja drugoj polovini:
[i]Kakvi su tvoji snovi?
Vjerujes li u njihovo ostvarenje i radis li na tome?
Imamo li ti i ja zajednicki san? [/i]
Kada sam svojoj djevojci, sa kojom sam se zabavljao vise od pet godina (evo treca je godina kako nismo zajedno), postavio navedena pitanja, odgovora nije bilo. Prekinuli smo. Bio je to sok i za mene, i za nju, i za carsiju koja je u nama vidjela tim. I za dusmane koji su pucali od muke jer funkcioniramo. Cudili su se ljudi kako smo zajedno i na predavanju, i u kafani, i u dzamiji. Cudili su se jer smo uistinu bili normalni i, svjesni slabosti ljudskog bica kao takvog, postivali i ljubili zivot. Kratko, fercerali smo kao sat. Ali, samo na racionalnom nivou ili, bolje reci, teorijsko-filozofskom nivou uskladjenom sa Svetim Knjigama. Za nass prekid, iz vanjske perspektive, kriva je ona. Iz unutarnje, ja. I to samo zato jer, oprostite, nisam imao m... da kazem: I have a dream!
Godinama, meni je bio kamen u stomaku, jer nije u meni budila entuzijazam i ambicije, nisam osjecao prema njoj ono sto zelim da osjecam prema zeni. Volio sam je i postovao iznad svega (Ruku na srce, to i dokazivao u granicama vlastitih mogucnosti.). Zivotnu energiju sam crpio iz vlastite unutrasnjosti, a sa njom sam bio da vidim sta ce se desiti, jer je nasa veza bila racionalna, jer nisam vjerovao da je ljubav moguca. A nisam vjerovao, jer sam isuvise bio "pametan" i znao da treba biti cool i racionalno razumijevati zivot. Zato je postojao izvrstan intelektualni sklad medju nama. Ali «hemije» malo. Ili nikako. Niko, Tratincice, nije imao tako kvalitetne filozofske raspre kao nas dvoje. Niko nije mogao pobiti nase argumente o svemu i svacemu sto covjeku moze pasti na pamet. Snalazili smo se i sa sobom i sa drugima u diskusijama o porodici, recimo; od relativizacije institucije – porodica, do njenog uzdizanja na nivo svetosti. Ona je imala najbolju mogucu racionalnu argumentaciju o tome da je funkcija zene biti majka sto ne iskljucuje njenu (majccinu) ambicioznost. Npr., zena moze i mora (ako zeli) biti majka i filozof, jer to moze. Racionalizirali smo bili i dragog Allaha. A kada sam shvatio da zivot i ljudi u svojoj sustini nisu racionalni, postavio sam joj navedena pitanja – prekinuli smo.
Ne postoje racionalni razlozi kojima se da objasniti sreca dvojine (Ne mogu odoljeti, a da ne citiram: Dvojinu su stari Slaveni imali u recniku./ I kada mislim da kazem ja, ja kazem mi/ I kada mislim o sebi, ustvari mislim o nama / Ljubav!). I nisam pobornik zivota od trenutka do trenutka; to dvoje, buduci da su iracionalna bica, moraju imati zajednicki san, a kako su i racionalna bica i zajednicki plan za ostvarenje sna. Sustina njihovoga zajednickoga zivota bi se, u tom slucaju, ogledala mozda ne toliko u njihovom postizanju cilja koliko u samom putu, u prirodi zajednicke borbe za postizanje toga cilja. Ja vjerujem u to!
Svodjenje sustine zene/muskarca na njenu/njegovu biolosku predisponiranost je za mene racionalno, i time a priori neprihvatljivo. I nemojte da mislite da ne uzimam u obzir nasu naturalnost (He, he, he... Pa ja se odvaljujem na «OZ», ljudi!), ili da, ne daj Boze, zanemarujem prirodne nagone (majcinske, ocinske, seksualne, finansijske, pobjednicke...) Naravno da iz podsvijesti zenu tjeraju majcinski nagoni, a muskarca briga za porodicom (i svaka cast svakoj zeni i muskarcu koji to razumijevaju sustinski, a ne teorijski), ali ko ima pravo zenu svesti samo na majku, a muskarca samo na oca? Ko ima pravo ugasiti svjetlosti mikrokosmosa u ljudskom bicu i eufemizirano ga svesti na zivotinju, koja se sminka, dotjeruje, slusa muziku, voza auto i pise blogove? Niko! Stoga se moja zivotna filozofija svodi na ucenje o tome kako spomenuta dvojina "biologiju" moze uspjesno usmjeravati i zadovoljavati na putu do promisljenog cilja, a u ime Boga, Ljubavi i Sna!

Ponuda koju ne možete odbiti
<< 02/2005 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728


LINKOVI BLOGGER.BA

MOJI LINKOVI
Ćutim i slušam ih:

Jim and Nancy Dornan
Peter Cox
Robert Kiyosaki
Doug Wead

Quixtar-blog


Stražari mojih svjetova:

Mike Oldfield I
Mike Oldfield II

Nick Cave
Enya
Kate Bush - lyrics
Rammstein
Björk
Leonard Cohen I iII
Pink Floyd I i II
Depeche Mode I i II
Dire Straits/Mark Knopfler
EKV
Azra
Laibach I i II

Koristim:

Chromasia
Imageshack
Slibe
AcousticSpot
Prevođenje
MP3 1
MP3 1
MP3 2
Youtube
Tekstovi pjesama
Upload pjesmu ili što god hoćete ;)



Drugi blog:

Priznajmo vlastite strahove


Eagletz pisao:

"Dvojinu su stari Slaveni imali u recniku."
"Ahmede, Muhammede..."
Probuđeni slavenski duh
"Gott weis ich will kein Engel Sein"
Slovo o startnoj poziciji
Yeah, God is Great!
Stražari moga svijeta I, II, III, IV, V i VI

E-mails:

eagle_tz@hotmail.com
eagletz@gmail.com

Napominjem da sam za kreiranje ovih mail-adresa iskoristio ime glavnog lika iz filma "Before the rain" - Aleksandar Kirkov.

Wir sind für die Musik geboren

Free Music Online

Free Music Online



free music at divine-music.info






DESKRIPCIJA ADLEROVOG SNA
...
- Znaš, ne volim puno ni pričati...
- "Lust for life!” UUUU… Ah, znam da ne voliš puno pričati!
- Ponekad volim, ali često ne želim razmatrati, ne želim analizirati, diskutovati o bilo čemu... čak ni sanjati… Otkud znaš?
- Ljenost, pa to ti je!
- Baš nije! Nisam to pošla reći... Riječ je o "lakoći postojanja", o pokušaju da se osjećaj uhvati, o odmoru, kad se iscrpljenost treba pretvoriti u talas koji će da sapere sve brige i prekrije ih nekom energijom, željom... Kao da probudi san, recimo, kao biljka koja je bila previše na suncu, u želji da procvjeta i poraste što prije, što brže, da pokaže svoje boje, i onda se povuče u hlad… I upije kišu u sebe. Tako su ponekad sve konverzacije suvišne, sve priče i sve riječi – neprikladne. I onda je cijeli svijet u tebi. I osjećaš ga kao fetus u trbuhu; vrti se tako i on u srci i glavi. Ni novac, ni brige... Ništa nije potrebno kad mir zavlada i ono zadovoljstvo pronađeš, zatrepti... I, zamisli: Sade u pozadini i dva umora na krevetu, bez rijeci, sjedinjeni!
(10./11. juli 2006.)

UPDATE (ili Realizacija Adlerova Sna)

Trepavice moje, sviraće po strunama tvojih grudi...
I obaracemo ruku šoferima po sumnjivim krčmama na putevima našim....
Podizaćemo mostove na Nevi vatrometima poljubaca...
Vjetrenjače ce okretati svoje latice od vjetra tvoje ruke u mojoj kosi...
Sve zemlje na svijetu biće samo naš plesni podijum..
I varaćemo na kartama sumnjive likove iz Legije stranaca...
I bježati od razbojnika u noći...
Darivaću ti Nobelovu nagradu za Ljubav na vrhu Ajfelovog tornja...
Sa čergom ćemo putovati kroz pustinju Afrike. Sa beduinima kamile trgovati...
Kineski zid preskočiti ti i ja...držeć' se za ruke...
Planinski vijenci Anda mali biće za nase korake...
Polove ćemo otopiti, a pingvine na sunce naučiti...
Iz lavljih kandzi ćes me izbaviti...sa tigrom sprijateljiti...
Vulkane umiriti da ne gore zemlju kojom hodam...
Bićes mi korak u štiklama...
Bices mi vjetar u haljini...

....pleši samnom kada Budeš...
Stvori me od misli svoje i dimnim znacima iz obitavalista Poslednjeg Mohikanca me dozovi...
Pa čak i da potonu brodovi, pa i da nestanu avioni u Bermudskom trouglu, pa čak i da vozovi šine pojedu kroz tajge beskrajne...
Letećim balonom doći ću...za treptaj tvog oka se stvoriti...
....Plesom cemo kišu prizvati...
I ona ce od nas dvoje
Jedno stvoriti.

12. 8. 2006. 19:33


BROJA%u010C POSJETA
142911

Powered by Blogger.ba