Ponuda koju ne možete odbiti

"THE DREAM IS EVERYTHING!" (Peter Cox)

03.04.2013.

Gdje vam je otac?


HAMLET:
Niste mi smjeli vjerovati; jer se vrlina ne može nakalemiti na naš stari panj, a da od njega ne zadrži okus. Ja vas nisam ljubio.

OFELIJA:
To sam više bila prevarena.

HAMLET: Idi u samostan. Zašto da rađaš grešnike? Ja sam sam prilično pošten. No ipak bih mogao sebe optužiti zbog takvih grijeha, te bi bilo bolje da me majka nije rodila. Vrlo sam gord, osvetljiv, častohlepan; sa više prijestupa na raspolaganju nego imam misli u koje da ih odjenem, mašte da ih oblikujem ili vremena da ih ostvarim. Što da rade ljudi poput mene koji puze između zemlje i nebesa? Svi smo mi prave lopuže, svi; ne vjeruj ni jednom od nas. Pođi svojim putem u samostan. – Gdje vam je otac?"

(William Shakespear, Hamlet; 3,1)

22.11.2012.

"I'm sorry for us..." Heh...

20.11.2012.

Ljekovita kompozicija

06.11.2012.

6. 11. 2010. – 6. 11. 2012.


Dvije godine su otkako je moja mama otišla sa ovoga svijeta. Danas, dok sam se spremao da joj odem na mezar, sjetio sam se njene omiljene pjesme od Tereze Kesovije i da je u jednom periodu svoga života ličila na poznatu pjevačicu. Meni je uvijek bila ljepša od nje, al' Tereza je Tereza, pa su joj sličnost s njom pripisivali kao dodatnu, pozitivnu osobinu. Ona se, po svom starom dobrom običaju, diplomatski zahvaljivala i osmjehivala, no znam da nije marila za to. Bilo joj je bezveze udijeljivanje komplimenata te vrste, kao i meni... Nešto razmišljam, sad mi pade na pamet... Mislim da sam ja pokupio od nje tu osobinu, da se smijem, i kad mi se ne smije, da se zahvaljujem, i kad ne mislim da se treba zahvaljivati. A, sve da bi se širila pozitivna, a ne negativna energija. Vjerujem, nadam se, da će joj veliki zalog na Danu Vjere biti to što neki ljudi dan-danas, dvije godine poslije, zaplaču kad se sjete da je više nema među nama. Nedostaje im njen osmijeh, uvijek iskren, čak i kad je bio diplomatski, kako ga ja atribuiram.

 

Dakle, nije riječ o licemjerju, nimalo. Ako je ko znao sasuti u lice drugome što mu nije milo čuti, onda je to bila moja rahmetli mama. No, činila je to samo kad se pređe granica i kada komunikacija uđe u onaj prostor u kojem se, valjda, trebaju donijeti neke važne odluke, koje će usmjeriti živote, međuljudske odnose u porodici.

 

Da, da, moja rahmetli mama je bila pozitivna osoba, ali je također znala reći ono što bi malo ko imao hrabrosti da kaže.

 

O onima koji su otišli sve najbolje, je li? Naravno! Ipak, ne mislim da ne govorim nešto loše o mojoj rahmetli mami ako kažem da o „nekim stvarima“ nikada nije govorila, ni diplomatski ni direktno. Zapravo, uvijek sam sumnjao u njenu ljubav prema tati. Poštovanje, odanost, timski rad s njim, bili su neupitni. No, nisam siguran da je ona njega voljela kao on nju. (A, kako je samo moj stari nju volio, i kako je samo beskomprisan bio u ljubavi prema njoj...) I nisam siguran da li je jednu od njoj omiljenih pjesama Tereze Kesovije pjevala misleći na mog rahmetli starog ili nekog drugog. Činjenica je, ipak, da je snaga njenoga duha naglo počela da slabi nakon tatinog odlaska sa ovoga svijeta. Prva, od dvije godine koje je živjela poslije njega, bila je ispunjena njenim suzama za tatom, bila je neprepoznatljiva. Bolest u drugoj godini bila je logičan slijed... Da, otišla je za njim. Svi koji su je dobro znali to tvrde.

 

Da li je moj tata mojoj mami bio „san i zbilja jedne žene“? Od nje nećemo čuti odgovor na to pitanje. Slušam sad, dok pišem, njenu omiljenu pjesmu i nalazim da jeste, da je moj rahmetli otac bio mamin grijeh upravo na način opisan u pjesmi „Ti moj si grijeh“ Tereze Kesovije.  

 

Neka joj je rahmet.


05.11.2012.

Milan Mladenović (5. novembar 1994. - 5. novembar 2012.)

Prošao je lijep jesenji dan. Prelijep dan. Nisam ga ni osjetio, osim u nekoliko navrata, na tren, dok sam izlazio na balkon, otvarao ili zatvarao prozor. Sjedio sam u kući i čekao. Neku riječ, neku lijepu vijest. Album "Ljubav" EKV-a prvi put sam slušao jednog tmurnog, a također lijepog, jesenjeg dana, davne 1988. ili 1989. Od tada se u meni ništa nije promijenilo. Ali baš ništa. Oko mene, mnogo toga, pa i ja sam, u oblicima u kojima sam vidljiv pojavnom svijetu. Bogatstvo ili stagnacija? Danas je godišnjica Milanovog odlaska sa ovoga svijeta. Sutra je godišnjica maminog odlaska sa ovoga svijeta. Imam dva dana žalosti u lijepim jesenjim danima. Počivaj u miru, Milane.

31.10.2012.

Postao sam nepricipijelan ili savršen glumac u životu.

Uragan u Americi, tamo mi je dosta članova bliže familije. Šaljem im poruke na Facebook, pitam ih kako su, jesu li u opasnosti. Jedna rodica mi odgovara da joj puno znači moja briga, jer, citiram: "imam mnogo bliže familije od tebe, ali niko nas ne pita kako smo." Budući ispraksan da poztivno govorim, napišem joj poruku: "Istina, i kad boli, kasnije nas na neki način oslobađa, duhovno. Zato ne treba bježati od nje, kakva god da je." Pišem joj, a u sebi mislim: "A, zašto ti onda ne postavljaš pitanja čiji odgovori mogu biti istina koja boli, a kasnije duhovno oslobađa?" Možda sam nepravedno samokritičan, sam Bog zna na koliko pitanja ljudima nikada nisam dobio odgovore. No, zasigurno sam vješt u izbjegavanju pitanja, onih direktnih. Smatrao sam to svojom vještinom komunikacije, koja se, mislio sam, savršeno uklapa u manir, naime... Nije mudro, a ni lijepo, govoriti baš sve. Treba birati trenutak, razmišljati kako se Drugi osjeća, procijeniti da li je spreman na neko pitanje ili iskaz. Da, majstor sam u teorijskim elaboracijama životnih datosti. Genijalan sam i divan! Sjajno! Samo, kako sebi pomoći, posebno u trenucima kada ni muzika ne može iznjedriti malo svjetla. Osim, možda, jedna pjesma.

27.08.2012.

Ljubav

Zavolio sam jednog muškarca, a nisam homoseksualac. Mene to ne čudi, to što sam zavolio muškarca, ali se opako loše osjećam što to ne mogu nikome reći, pa ni njemu. Ko još danas razumije ljubav, kako treba? Ko još danas ljubav nije poistovijetio sa seksom? Is there anybody outhere? :) Ne javljajte mi se, ne šaljite mi poruke da si ti ta / taj koji razumije ljubav, neću ti vjerovati.

19.07.2012.

What happened your face of melting in snow?

20.06.2012.

...

Demistifikacija ma koje i ma kakve pojavnosti, uslov je bez kojega je nemoguće pratiti i graditi procese samoosvještenja i osvještenja (života, kao takvog). Sve je moguće demistificarati, osim ženu.

05.06.2012.

Träume Mit Mir

11.05.2012.

...

03.05.2012.

Čovjek je racionalno biće

29.04.2012.

Bog blagoslovio prijatelje

Prije pet godina (Bože, kako vrijeme leti...) pisao sam ovdje o prijatelju iz JNA. Pitao sam se gdje li je, je li uopće živ. Neki treći lik tražio ga, preko google-a. Tražilica mu izbaci moj tekst i čovjek mi se javi na komentarima, kaže mi da je Nemanja živ i zdrav i privatnom porukom mi posla njegovu e-mail adresu. Javio sam se Nemanji kratkim pismom. Najprije nije mogao da me se sjeti, a kad se sjetio pisao mi je... Pisao mi je duga pisma, o sebi, prošlosti, o tome kako sada živi. Moram priznati da sam bio iznenađen, ali i sretan: spoznah da, zasigurno, postoji još jedan nitkov poput mene, ko se ne boji svoje riječi - Nemanja.

Ja sam se, u međuvremenu, u ovih pet godina, počeo bojati svoje riječi. Počeo sam sumnjati u sebe, u svoje Snove, u svoje principe, odgovore koji su mi pomagali da hodim ovom "dolinom suza". Kako i sami vidite, usvojih kršćansku dogmu o Plavoj Planeti, a ako ovdje još postoje oni koji su čitali moj blog znaju koliko sam snažno, jako, uvjerljivo slavio život... Za koji danas samo znam da postoji. No, nešto ga ne osjećam snažno, kao nekad...

No, večeras mi je Nemanja na Facebook poslao Anour Brahem: "Le Voyage De Sahar" i podsjetio me da u meni živi Adler koji jako osjeća život i spreman je ginuti za njega... Samo prijatelj može poslati muziku sa kojom je lijepo voditi ljubav... Odvojite malo vremena i opustite se, poslušajte album i nadam se da ćete osjetiti kako je zvukom skoro materijalizirano ono što se vidjelo i doživjelo, ili se može vidjeti i doživjeti, ili mislimo, očekujemo, pretpostavljamo da se može vidjeti i doživjeti u Sahari.

26.03.2012.

...

20.02.2012.

Neka je mir i spas Božiji s vama

06.11.2011.

6. 11. 2010. - 6. 11. 2011.




"Nema teatralnih metafora, pročišćenih rečenica.
 Nema pametnih izjava, blaziranih dionica.
 Nema mnogo riječi, a suština ništica.
 Bukowsky spavaj, odletjela leptirica."
 (Ona)






 

22.10.2011.

...

27.08.2011.

...

17.08.2011.

Lakše je sa Azrom i Tenom

07.08.2011.

Love my Susie... :)

"On a bridge across the Severn on a Saturday night, / Susie meets the man of her dreams. / He says that he got in trouble and if she doesn't mind / He doesn't want the company / But there's something in the air / They share a look in silence and everything is understood / Susie grabs her man and puts a grip on his hand as the rain puts a tear in his eye."


Stariji postovi

Ponuda koju ne možete odbiti
<< 04/2013 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
282930


LINKOVI BLOGGER.BA

MOJI LINKOVI
Ćutim i slušam ih:

Jim and Nancy Dornan
Peter Cox
Robert Kiyosaki
Doug Wead

Quixtar-blog


Stražari mojih svjetova:

Mike Oldfield I
Mike Oldfield II

Nick Cave
Enya
Kate Bush - lyrics
Rammstein
Björk
Leonard Cohen I iII
Pink Floyd I i II
Depeche Mode I i II
Dire Straits/Mark Knopfler
EKV
Azra
Laibach I i II

Koristim:

Chromasia
Imageshack
Slibe
AcousticSpot
Prevođenje
MP3 1
MP3 1
MP3 2
Youtube
Tekstovi pjesama
Upload pjesmu ili što god hoćete ;)



Drugi blog:

Priznajmo vlastite strahove


Eagletz pisao:

"Dvojinu su stari Slaveni imali u recniku."
"Ahmede, Muhammede..."
Probuđeni slavenski duh
"Gott weis ich will kein Engel Sein"
Slovo o startnoj poziciji
Yeah, God is Great!
Stražari moga svijeta I, II, III, IV, V i VI

E-mails:

eagle_tz@hotmail.com
eagletz@gmail.com

Napominjem da sam za kreiranje ovih mail-adresa iskoristio ime glavnog lika iz filma "Before the rain" - Aleksandar Kirkov.

Wir sind für die Musik geboren

Free Music Online

Free Music Online



free music at divine-music.info






DESKRIPCIJA ADLEROVOG SNA
...
- Znaš, ne volim puno ni pričati...
- "Lust for life!” UUUU… Ah, znam da ne voliš puno pričati!
- Ponekad volim, ali često ne želim razmatrati, ne želim analizirati, diskutovati o bilo čemu... čak ni sanjati… Otkud znaš?
- Ljenost, pa to ti je!
- Baš nije! Nisam to pošla reći... Riječ je o "lakoći postojanja", o pokušaju da se osjećaj uhvati, o odmoru, kad se iscrpljenost treba pretvoriti u talas koji će da sapere sve brige i prekrije ih nekom energijom, željom... Kao da probudi san, recimo, kao biljka koja je bila previše na suncu, u želji da procvjeta i poraste što prije, što brže, da pokaže svoje boje, i onda se povuče u hlad… I upije kišu u sebe. Tako su ponekad sve konverzacije suvišne, sve priče i sve riječi – neprikladne. I onda je cijeli svijet u tebi. I osjećaš ga kao fetus u trbuhu; vrti se tako i on u srci i glavi. Ni novac, ni brige... Ništa nije potrebno kad mir zavlada i ono zadovoljstvo pronađeš, zatrepti... I, zamisli: Sade u pozadini i dva umora na krevetu, bez rijeci, sjedinjeni!
(10./11. juli 2006.)

UPDATE (ili Realizacija Adlerova Sna)

Trepavice moje, sviraće po strunama tvojih grudi...
I obaracemo ruku šoferima po sumnjivim krčmama na putevima našim....
Podizaćemo mostove na Nevi vatrometima poljubaca...
Vjetrenjače ce okretati svoje latice od vjetra tvoje ruke u mojoj kosi...
Sve zemlje na svijetu biće samo naš plesni podijum..
I varaćemo na kartama sumnjive likove iz Legije stranaca...
I bježati od razbojnika u noći...
Darivaću ti Nobelovu nagradu za Ljubav na vrhu Ajfelovog tornja...
Sa čergom ćemo putovati kroz pustinju Afrike. Sa beduinima kamile trgovati...
Kineski zid preskočiti ti i ja...držeć' se za ruke...
Planinski vijenci Anda mali biće za nase korake...
Polove ćemo otopiti, a pingvine na sunce naučiti...
Iz lavljih kandzi ćes me izbaviti...sa tigrom sprijateljiti...
Vulkane umiriti da ne gore zemlju kojom hodam...
Bićes mi korak u štiklama...
Bices mi vjetar u haljini...

....pleši samnom kada Budeš...
Stvori me od misli svoje i dimnim znacima iz obitavalista Poslednjeg Mohikanca me dozovi...
Pa čak i da potonu brodovi, pa i da nestanu avioni u Bermudskom trouglu, pa čak i da vozovi šine pojedu kroz tajge beskrajne...
Letećim balonom doći ću...za treptaj tvog oka se stvoriti...
....Plesom cemo kišu prizvati...
I ona ce od nas dvoje
Jedno stvoriti.

12. 8. 2006. 19:33


BROJA%u010C POSJETA
119778

Powered by Blogger.ba